Csaba Szabo, profesor farmakologije na sveučilištu u Fribourgu, objavio je knjigu pod naslovom »Nepouzdano« (Columbia University Press, 2025.). U knjizi opisuje i objašnjava zbog čega je većina objavljenih rezultata u biomedicinskim časopisima – neponovljiva! Drugim riječima, ono što mnogi znanstvenici izmjere u laboratoriju, a zatim objave u studiji, nitko drugi ne može ponoviti. Čak ni oni sami, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Lažne studije
Csaba Szabo nije jedini vrhunski znanstvenik koji otkriva prljavo rublje biomedicinskih istraživanja. Prije dvadeset je godina John Ioannidis, profesor medicine sa sveučilišta u Stanfordu, objavio studiju pod naslovom »Zašto je većina objavljenih radova – lažna?« (PLoS Medicine 2005, 2, e124). U novoj knjizi Szabo pokušava odgovoriti na to pitanje. On smatra da je u pozadini uzaludnih, neponovljivih istraživanja pretjerana kompeticija, učestale pogrješke, statističke manipulacije i besramne prijevare te dodaje: »Razmislite samo o potrošenom novcu i o pojavi znanstvenih tiskara koje objavljuju lažne studije. To je ozbiljna industrija.«
Kriza reproduktivnosti
Budući da je jeftinije u njih vjerovati nego ponavljati objavljene eksperimente, neponovljivost rezultata neopaženo se provlači godinama kroz literaturu, reference, uvjete znanstvenih napredovanja… Ipak 2011. godine u njemačkoj su farmaceutskoj tvrtki »Bayer« odlučili ponoviti rezultate objavljene u stotinjak relevantnih studija, ali u osamdesetak posto slučajeva to nisu uspjeli.
>Vrček: Novi kukci u novoj hrani
Sličnu je provjeru 2012. godine provela američka biotehnološka tvrtka »Amgen« u kojoj su otkrili da se devedeset posto odabranih studija (pedesetak studija iz vrhunskih svjetskih časopisa) ne može reproducirati. Naposljetku, 2016. godine, u časopisu »Nature« objavljena je anonimna anketa u kojoj je sudjelovalo dvije tisuće znanstvenika i u kojoj se 75 posto ispitanika žali da ne mogu ponoviti rezultate svojih kolega, a 60 posto ispitanika ne može ponoviti vlastite eksperimentalne brojke.
Medicinsko smeće
Dakle, nije riječ o dojmu loše znanosti, nego o izmjerenoj potvrdi da (bio)medicinske znanosti proizvode smeće. Tim su riječima profesori medicine Paul Glasziou i Ian Chalmers opisali poplavu i hiperprodukciju medicinskih »otkrića«, krivih analitika, neprikladnih oblikovanja, premalih kohorta i loših interpretacija (Lancet 2009, 374, 86). Ili, kako Glasziou objašnjava: »Smeće zvuči loše, ali stvarnost je još gora.« Upravo to piše u novoj knjizi Szaba: roba s grješkom, koja se objavi u znanstvenom časopisu, original je – neponovljiva je! Budući da se svake godine objavi više od milijun znanstvenih radova u području medicine, zaključak može biti jeziv: živimo u vrijeme znanstvenih prijevara.
Big Brother u laboratoriju
Szabo predlaže neka rješenja, ali ona nisu jednostavna ni jednokratna: »Moramo otkriti kako smanjiti znanstveni otpad i učiniti znanost efikasnijom. To je ekosustav. Trebamo obnoviti obrazovni sustav, promijeniti sustav dodjele projekata, promijeniti način objave studija. Treba mlade ljude naučiti eksperimentalnomu dizajnu, statističkim analizama i etici istraživanja.« Szabo ne smatra skandaloznim ugradnju kamera u laboratorije: »Postoje kamere u pilotskim kabinama, u kafićima ‘Starbucks’… Ako netko ima bolje ideje, Bog ga blagoslovio, neka se primijene.«
Domaći prevaranti
I hrvatski znanstvenici sudjeluju u inflaciji neponovljivih medicinskih rezultata. Svaki naš znanstvenik želi voditi plaćene projekte, svaki naš znanstvenik želi rad više, a mnogi su skloni državnim novcem plaćati objavu svoje privatne studije. Brak hrvatskih znanstvenika s predatorskim izdavačkim kućama (MDPI, Frontiers, Hindawi i slični) nije pred rastavom. Pod pritiskom uvjeta za napredovanje skraćeno je vrijeme postalo dio istraživanja, misao je često isključena jer usporava interpretaciju tabličnih rezultata, pa se objavljuju znanstveni poluproizvodi. Koje, jasno, kao i u ostatku svijeta, nitko ne može ponoviti.
Takva je neponovljiva medicinska znanost naišla na grub otpor javnosti tijekom pandemije koronavirusa. Biomedicinska je znanost tada izgubila povjerenje laika jer su nanjušili tu bolest i uočili vrh sante leda. Sada, nekoliko godina kasnije, vrhunski medicinari potvrđuju sumnje javnosti i otkrivaju poremećaje u strukturi rastopljene sante, koja se topi i kojoj prijeti potonuće.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
>Vrček: Znanstveni lažnjaci vrh su sante leda
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa