Tijekom II. svjetskog rata na pojedinim dijelovima Tihog oceana lokalno pučanstvo prvi put susrelo se s tehnologijom bijelog čovjeka. Naime, američka vojska neke od otoka koristila je za vojne vježbe, a usput je lokalno stanovništvo opskrbljivala namirnicama i ostalom robom. Otočani su bili iznenađeni i očarani tehnologijom i proizvodima čudnih došljaka. Međutim, nakon završetka rata američka vojska je otišla. Ožalošćeni zbog odlaska uzvišenih donatora, otočani su se okrenuli imitiranju tehnologije koju su na otoke doveli Amerikanci vjerujući da će ih time ponovo privući.
Učinili su brojne replike vojne opreme koju su vidjeli tijekom ratnih godina, misleći da će to biti dovoljno da se ostvari željeni rezultat. Brojni bambusi pali su kako bi imitirali antene i radare, ali zrakoplovi sa željenom robom nisu se pojavljivali. Antropolozi su taj običaj nazvali Cargo Cult – Kult tereta koji onima koji u njega vjeruju, među ostalim, kaže da negdje postoji značajan netko tko će im donijeti toliko željena dobra.
Kultni radovi plandemijske pseudoznanosti
Sredinom 1970-ih, ugledni američki znanstvenik Richard Feynman (1918.-1988.) u svojem govoru na Caltechu upozorio je studente na zamke stvaranja znanstvenog rada te je tom prilikom upotrijebio termin Cargo Cult Science. Time je htio upozoriti na radove koji po svojim „obrisima“ sliče na znanstvene, ali ipak to nisu; prizivaju korisne rezultate, ali ih ne daju. Htio je skrenuti pozornost na teorije koje ne funkcioniraju, na znanost koja to nije. Uz ostalo, rekao je studentima da se u znanstvenom radu moraju čuvati samoobmane, a posebice obmane laičke javnosti.
A kad smo kod obmane, ne smijemo zaboraviti „kultni“ plandemijski rad koji je usmjerio globalnu zdravstvenu politiku glede Covida. Iako su početkom lipnja prošle godine naši mainstream mediji i većina ostalih predstavnika raznih ministarstava istine koja prate i cenzuriraju svaku nepodobnu objavu, šturo i “nježno” prenijeli skandal u vezi s lažiranim “znanstvenim” radom, po običaju nisu objavili najvažnije informacije.
Naime, Lancet je 22. svibnja 2020. objavio „znanstveno-istraživački“ rad „Hydroxychloroquine or chloroquine with or without a macrolide for treatment of COVID-19: a multinational registry analysis“ čiji je glavni cilj bio pobiti djelotvornost hidroksiklorokina u liječenju oboljelih od Covida te povezati taj lijek s povećanom smrtnošću hospitaliziranih pacijenata. Cilj je postignut. Članak je bio „znanstvena bomba“! Ali osim za „pouzdanu“ znanstvenu zajednicu, bio je iznimno važan i za političare, točnije za svjetsku zdravstvenu politiku jer su u roku od nekoliko dana nakon objave te (lažne) studije mnoge države liječnicima zabranile prepisivati hidroksiklorokin, iako su ga u nekim državama liječnici već uspješno koristili kako bi sprječili ozbiljne posljedice Covida. Do danas se taj lijek „ne preporučuje“ u liječenju oboljelih od Covida, iako se pokazao učinkovit.
Da se vratimo na „studiju“ koja je među rijetkim ostalim, odredila globalnu „borbu“ protiv Covida i usmjerila je prema masovnoj proizvodnji „cjepiva“. Šest dana nakon objave tog rada, 28. svibnja 2020., više od sto znanstvenika potpisalo je otvoreno pismo Lancetu i autorima, nabrojivši deset ozbiljnih zamjerki tom uratku. Osim znanstvenika, na posao se bacio i The Guardian. Novinarsku znatiželju, između ostalog, potaknuo je neuobičajeno velik broj obrađenih slučajeva Covida u toj studiji koji je u pojedinim područjima često bio i veći od službeno zabilježenih. Posebice u Australiji, gdje su brojke iz „istraživanja“ bile veće od brojki službene statistike. Mala tvrtka Surgisphere (više nema ni web-stranicu) navodno je prikupljala podatke za taj „znanstveni“ blockbuster iako nije bila kapacitirana za takav posao, no bez obzira na to, tvrdila je da je za potrebe istraživanja prikupila podatke od 96.000 pacijenata iz 671 bolnice sa svih 6 kontinenata.
Predstavnici mnogih u studiji spomenutih bolnica, novinarima The Guardiana izjavili su da nemaju pojma o tom istraživanju te da oni nisu dali nikakve podatke tvrtki Surgisphere. Ubrzo se pokazalo da je rad pun lažnih podataka i krivih zaključaka. Dana 4. lipnja 2020. Lancet povlači članak, a glavni urednik, dr. Richard Horton taj rad proglašava monumentalnom prijevarom.
Zanimljivo je i to da su tako „značajno“ istraživanje proveli i rad napisali autori koji nikad nisu radili zajedno ni u jednoj instituciji niti su ikada prije zajedno napisali znanstveni rad. Ostali koautori tog znanstvenog skandala poznavali su glavne autore, uglavnom pojedinačno. Tko ih je sve i kako spojio – sam Bog zna!
Kad politika postane znanost
Možda najzanimljivije u svemu nije pokušaj prijevare ni činjenica da je Lancet u jeku “pandemije” objavio lažiran rad koji se tiče “pandemije”, nego nastavak pozivanja na njega nakon što je kao neispravan povučen iz časopisa. U prva dva mjeseca nakon što je povučen, citiran je tri puta više nego za vrijeme prije povlačenja. Pozivanje na taj lažirani uradak nastavilo se i kasnije pa se i nakon šest mjeseci od njegova povlačenja, on još uvijek često citirao. Od ukupnog broja citata tek ca. četvrtina spominje i činjenicu da je taj (neznanstveni) rad povučen. Mnogi ugledni znanstvenici iz područja medicine začuđeni su dosegom i utjecajem te studije za koju je dokazano da je neznanstvena te je upravo zbog toga i povučena.
Primjera kultne naravi plandemijske „znanosti“ poput gore opisane ima bezbroj, a većina se reflektira u apsurdnim mjerama koje nam već skoro dvije godine nameću neupitne vođe dok ih „znanošću“ začarana masa poslušno slijedi očekujući spas od Covida ili tek turističko putovanje. Štogod očekuju nebitno je sve dok poslušno slijede apsurdne rituale i time hrane kult.
Sagledavajući zbilju, komotno možemo ustvrditi da su danas ispunjene sve pretpostavke za uspješno funkcioniranje globalnog „znanstvenog“ kulta. Već sam pojam „novonormalno“ na podsvjesnoj razini nježno nas uvodi u globalnu kulturu kulta budući da je glavna odrednica svakog kulta otklon od normalnosti, ponašanje u skladu s ustanovljenom dogmom, praksa apsurdnih rituala, postojanje neupitnih vođa kojima se slijepo vjeruje, čak i kad nam kažu da je za nas i našu djecu dobro da u školi nose maske, danas jednu, a sutra možda i dvije!
Da bi postigli što bolji odaziv sljedbenika, vođe globalističkog kulta na pijedestal lažno depolitiziranog i dezideologiziranog svijeta postavili su „znanstvenike“ kojima narod mnogo više vjeruje od političara te je realna pretpostavka da će upravo „znanstvenici“ mnogo lakše narod uvjeriti u lažiranu stvarnost. Novi totalitaristi dobro znaju da je svaka opozicija „znanstvenicima“ unaprijed gotovo osuđena na propast, što jako dobro vidimo po jalovom djelovanju velike većine političara koji se ne usuđuju pravim argumentima suprotstaviti politiziranoj „znanosti“ koja jasno nameće visoko ideologiziranu agendu budućnosti.
Dakle, u carstvu globalističkog kapitalizma koji gazi nacionalne suverenitete, poništava kulture i brutalno korumpira i cenzurira znanost, mijenjaju se i temelji budućih odnosa kulta i kulture. Kroz povijest kultovi su djelovali poput malih izoliranih otočića unutar oceana dominantne kulture kojoj nisu predstavljali ugrozu – pripadnici kulta bili su fizički i socijalno izolirani, po potrebi razbijeni. Danas, svi koji se ne klanjaju „novonormalnim“ suludim običajima plandemije, svi koji ne žele žrtvovati svoje slobode i prava radi „božanskih“ darova predstavnika globalne „religije“ postaju sve izoliraniji i u svojim društvenim zajednicama sve ih je manje. I tako je kult postao kultura.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Član je Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
