Kako feministice drže pobačaj na dnevnom redu UN-a za vrijeme prekida rada zbog koronavirusa

Ovaj tjedan pojavila su se dva konkurentna prijedloga rezolucije UN-a o utjecaju COVIDA-19 na žene. Jedan od glavnih sporova u okviru pregovora tiče se nacionalnih ovlasti nad pobačajem.

Obje rezolucije nastale su na temelju političkog izvješća „Utjecaj COVIDA-19 na žene“ koje je objavio glavni tajnik UN-a, Antonio Guterres, neposredno prije Uskrsa. U izvješću se navodi popis prioritetnih mjera u svrhu zaštite žena od pandemije, a između ostalog i „usluge za spolno i reproduktivno zdravlje“.

Jedna rezolucija, koju podržavaju Alžir, Kina, Egipat, Saudijska Arabija i Zambija, priznaje nacionalne ovlasti kada je riječ o „spolnom i reproduktivnom zdravlju“. Druga, koju podržavaju europske zemlje, smanjuje nacionalne ovlasti i pruža UN-ovoj birokraciji široke ovlasti, podupirući time izvješće glavnog tajnika UN-a i smjernice UN-ovog Odbora za ljudska prava koje otvorenije zagovaraju pobačaj, tvrdeći da je on ključna mjera protiv pandemije COVIDA-19.

Izvješće i oba početna prijedloga rezolucije specifično su navela „spolno i reproduktivno zdravlje“ kao nužne „zdravstvene usluge“ koje se ne smiju obustaviti odlukama zdravstvene politike u vezi s COVIDOM-19. Nije poznato hoće li ova ista razina prioriteta ostati na snazi i nakon rasprave o rezoluciji na daljinu između država članica UN-a.

Pandemija COVIDA-19 promijenila je UN-ovu uobičajenu dinamiku pregovora, smanjivši transparentnost postupka pregovora.

Uobičajene procedure UN-ovog sustava su obustavljene zbog globalne panike nastale uslijed pandemije koronavirusom. Od sredine ožujka svakodnevni rad međunarodne organizacije smanjen je te se obavljaju samo najnužnije aktivnosti. Povjerenstva za ljudska prava su otkazana, UN-ove komisije su odgođene, a diplomatski sastanci stavljeni su na čekanje do daljnjega. Ogromne količine UN-ovih dokumenata na dnevnoj bazi sada su se smanjili na šačicu dokumenata na dan, a gotovo sve aktivnosti u sjedištu UN-a su obustavljene.

Države članice UN-a moraju odobravati rezolucije na daljinu putem „tihog postupka“. Nema neslužbenih pregovora o rezolucijama. Predstavništva imaju vremenske okvire unutar kojih mogu ulagati prigovore na rezolucije. Ukoliko nema nijednog prigovora, rezolucija se usvaja. Možda je to razlog zašto postoje dvije naizgled konkurentne rezolucije o COVIDU-19 i ženama.

Pojam „spolno i reproduktivno zdravlje“ uvelike se upotrebljava s ciljem svrstavanja pobačaja unutar okvira općeprihvaćenih zdravstvenih politika koje se odnose na zdravlje majki i planiranje obitelji.

Trumpova vlada prednjači u nastojanjima da se taj pojam ukloni iz UN-ove politike te da se koristi nedvosmislena terminologija.

Prepoznavši značajno veći utjecaj COVIDA-19 na muškarce, političko izvješće glavnog tajnika UN-a tvrdi da „preraspodjela resursa i prioriteta, uključujući usluge za spolno i reproduktivno zdravlje, općenito negativno utječe na zdravlje žena“, dodajući da su te usluge „ključne za zdravlje, prava i dobrobit žena i djevojčica“.

Još prije nego što je COVID-19 proglašen pandemijom, agencije UN-a promicale su pobačaj kao nužnu uslugu koja se ne smije obustaviti zdravstvenim mjerama protiv COVIDA-19. Čak je još više pažnje i resursa dodijeljeno za „spolno i reproduktivno zdravlje“ u molbi glavnog tajnika UN-a upućenoj sustavu UN-a za borbu protiv pandemije. Usvajanjem priručnika za agencije UN-a, u kojem se pobačaj navodi kao ljudsko pravo, pobačaj je na taj način postao dio odgovora UN-a na krizu COVID-19.

Odbor UN-a za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), UN-ovo tijelo za ljudska prava koje prati kako zemlje primjenjuju UN-ov ugovor o pravima žena, također je objavio vlastite smjernice u vezi s COVIDOM-19, rekavši državama da „moraju“ pružiti „povjerljivi pristup informacijama i uslugama koje se odnose na spolno i reproduktivno zdravlje, kao što su suvremeni oblici kontracepcije, siguran pobačaj i usluge nakon vršenja pobačaja“ tijekom pandemije.