U zemljama zapadne demokracije o svim mjerama koje se poduzimaju protiv pandemije vodi se živa rasprava, u Hrvatskoj toga, na žalost, nema
Mjere protiv pandemije izazvane korona virusom u europskim državama izazivaju različite dvojbe – od znanstvenih do etičkih. U tim raspravama sudjeluju različiti stručnjaci – imunolozi, virolozi, molekularni biolozi, pulmolozi, radiolozi itd. Osim u temeljnima, postoje čak razilaženja stručnjaka u nekim praktičnim pitanjima. Najprije se tvrdilo da maske i gumene kirurške rukavice za zaštitu od korona virusa nisu djelotvorne jer se maskama ne može zaštititi oči, a nisu najbolja zaštita ni za nos ni usta, kuda korona virus prodire u ljudski organizam. U pogledu rukavica, gledišta stručnjaka nisu se promijenila, ali u pogledu zaštite lica, stručnjaci su se podijelili: jedni i dalje tvrde kako maske ne koriste, a drugi kako one, s obzirom na propusnost virusa, mogu biti čak 95 posto učinkovite. U međuvremenu, na tržištu se vodi značajna borba u svezi s nabavkom zaštitnih sredstava, naročito respiratora, kojih je jedan od najvećih proizvođača Kina. Stručnjaci smatraju da se samo uz dovoljno zaštite od infekcije moguće vratiti u normalan život. Čak se tvrdi kako maska mora postati „društveni standard“. Drukčije – dostupna svima. U početku korona krize kad su se neki hrvatski ministri počeli pojavljivati s maskama u javnosti, neki su liječnici pitali odakle im takve maske, koje oni u bolnicama nemaju. To je tipična hrvatska situacija – oni kojima kvalitetna maska primarno treba, nemaju je, ali ju zato imaju drugi za parade, a neki ju čak ne znaju namjestiti. Hrvatski ministar gospodarstva Darko Horvat pozvao je prošloga tjedna tekstilce da počnu proizvoditi maske protiv korona virusa. Dok se ne uspostavi ta proizvodnja, stručnjaci predlažu da se rabljene kvalitetne maske steriliziraju gama zrakama i vrate u uporabu. Vremena nema, o tomu bi trebalo što prije napraviti računicu IRB, koji jedini to može uspješno obaviti, i zdravstvene ustanove, koje su najveći korisnici zaštitnih maska, naravno i škole te poduzeća, gdje će prvo vrijeme ta zaštitna sredstva biti najpotrebnija, osobito kad se nastava, proizvodnja te rad trgovina budu počeli postupno vraćati u normalu. Njemački mediji najavljuju kako će se poslije Uskrsa znati hoće li doći do postupnoga otvaranja škola, najprije fakulteta i srednjih škola jer se pretpostavlja da će se oni lakše pridržavati propisanih mjera, nošenja zaštitnih maski i držanja potrebne udaljenosti, od djece u vrtićima. Oni koji razmišljaju o postupnom vraćanju u normalan život, imaju na umu jedno – samo uz dovoljnu zaštitu od infekcije možete se vratiti u normalan život. No sve to nije bez onih koji upozoravaju na oprez jer zna se što se dogodi s bolesnikom kad prerano ustane iz kreveta, piše Marko Curać za Hrvatski tjednik.
Hrvatska poput drugih zapadnih demokracija treba imati ‘vrhovno’ etičko vijeće
U zemljama zapadne demokracije o svim mjerama koje se poduzimaju vodi se živa rasprava, njezino razbuktavanje očekuje se nakon što budu ukinute sve mjere i dođu računi na stol. U tome jest bitna razlika između zapadne i istočne civilizacije. Način na koji je Kina zavela red u borbi protiv Covid-19 mnoge je intelektualce na zapadu zgranuo. Nakon nešto više od tri mjeseca Kina je zaustavila širenje epidemije, ali razgovora na koji način i uz koju cijenu baš nema mnogo. Europska unija zato što nema jedinstvenu zdravstvenu politiku, koja je prepuštena nacionalnim državama, nije mogla pokazati svoj model borbe protiv epidemije korona virusa jer ga jednostavno nema. Sad se od nje, pak, očekuje da pokaže umješnost i solidarnost u prevladavanju gospodarskih posljedica. Nije se mnogo čulo ni za mjere Svjetske zdravstvene organizacije, za koju se sve glasnije tvrdi da je kasno proglasila pandemiju. U Hrvatskoj se od početka sve vrti oko dnevnih izvješća Nacionalnoga stožera Civilne zaštite, posljednje vrijeme i županijskih stožera, koji dnevno izvješćuju o novooboljelima, testiranima i smrtnim slučajevima od Covid-19. Ta su izvješća istodobno i konferencije za novinstvo na kojima se probleme koje je otvorila pandemija ipak ograničeno razmatra, najčešće u svezi s izvješćima. Nema šire društvene rasprave u kojoj bi sudjelovali različiti profili stručnjaka. Pandemija koju je izazvao korona virus nije samo medicinsko pitanje, iako je primarno. Hrvatska ima različita etička povjerenstva, poput Državnoga etičkog povjerenstva za parlamentarne izbore, Etičkoga povjerenstva Hrvatskoga sabora, saborskog Odbora za etiku u znanosti i viskom obrazovanju, ali nema jedno “vrhovno” etičko povjerenstvo koje bi u ovakvim prilikama moglo biti autoritet od širega značenja, dajući odgovore na društvena, znanstvena, medicinska i pravna pitanja koje je izazvala aktualna pandemija. Pri njemačkom i austrijskom parlamentu postoji takvo Etičko vijeće (Ethikrat), koje je neovisno i stručno, sastavljeno od uglednih stručnjaka različitih profila, koje savjetuje vladu o „teškim moralnim pitanjima“. Prije dva tjedna njemačko Etičko vijeće objavilo je svoje preporuke za korona krizu. U to je vrijeme fokus bio na etičkoj dvojbi medicinske trijaže: što učiniti kad je zdravstveni sustav toliko preopterećen da liječnici moraju birati koga će spasiti, a koga ne, priključivanjem na aparat za disanje. Prilikom najnovijega obraćanja javnosti, predsjedavajući Etičkoga vijeća, profesor teologije Peter Dabrock, pozvao je političare i građane da otvoreno raspravljaju o postupnom ublažavanju ograničenja, rekavši kako je prerano za otvaranje vrata, ali nikad nije prerano razmišljati o kriterijima za njihovo otvaranje. Smatra kako treba sagledati ukupnu štetu koje su pričinile mjere ograničenja. ‘Što duže ograničenja traju, ona postaju stresnija. Ne samo za tvrtke i zaposlene nego i za bolesne, žene izložene nasilju, za djecu kojima nije dopušteno izaći na igrališta’, izjavio je. Nacionalni stožer Civilne zaštite zahvaljujući stručnom pristupu pandemiji pokazao je kako mu građani vjeruju. Kad bi postojalo jedno ‘vrhovno etičko povjerenstvo’ sastavljeno od uglednih stručnjaka, mnoge dvojbe o kojima se govori u kuloarima, često i naklapa, lakše bi se raščistilo. Demokracija pretpostavlja promišljanje, razgovor, dogovor, širenje baze onih koji sudjeluju u bitnim odlukama, a ne sužavanje i svođenje na nekompetentne savjetnike koji ponajčešće brane ili traže parcijalne interese.
Papirnata demokracija
U Hrvatskoj ne samo što nemamo jedno takvo etičko vijeće nego ono koje imamo za znanost i obrazovanje nije se uspjelo još ni konstituirati. Naime, hrvatska je Vlada prije oko dvije godine objavila javni poziv za predlaganje kandidata za članove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a prijedlozi kandidata trebali su se podnijeti do 1. lipnja 2018. Od tada muk, nikakvih tragova. Jednako je u pogledu Nacionalnoga vijeća za odgoj i obrazovanje, stručnoga i strateškoga tijela koje prati kvalitetu sustava predškolskoga, osnovnoškolskog i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja. Posljednja sjednica toga vijeća, 34., održana je 20. prosinca 2016. godine, a predsjedala joj je prof. dr. sc. Jasna Krstović. U međuvremenu izrađeni su kurikuli, uvedena Škola za život itd., ali se nije čuo glas Nacionalnoga vijeća za odgoj i obrazovanje, koje brine o razvoju nacionalnoga kurikula, predlaže mjere, aktivnosti i strategiju razvoja i unaprjeđenja predškolskoga, osnovnoškolskog i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja. Tko je preuzeo nadležnosti toga tijela koje praktično tri godine ne funkcionira? Ministrica znanosti i obrazovanja? Bivši ministar znanosti i obrazovanja dr. Radovan Fuchs u jeku štrajka nastavnika izjavio je kako je zbog nesnalaženja ministrice i njezina tima upravljanje školama u cijelosti je prepušteno sindikatima. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju, predsjednika i članove Nacionalnoga vijeća imenuje Hrvatski sabor na prijedlog hrvatske Vlade. Da funkcionira Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, vjerojatno bi se lakše došlo do mnogih odgovora koja se pojavljuju tijekom korona krize, primjerice, odgoditi maturu za jesen ili ne. U Hrvatskoj je sve izraženija „papirnata demokracija“. Na papiru je sve lijepo postavljeno, a u praksi ništa ne funkcionira. Zar Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje nisu najbolji primjeri za to?