Teško bismo mogli zamisliti bolju vijest od toga da se usred epidemije pojavi vakcina. Tu sam potpuno u taboru “poklonika” znanosti i, kao i većina ljudi, s nestrpljenjem pratim što se događa na tom polju, u nadi kako će se čim prije okončati ova agonija oko korone. Svjestan sam, uostalom, koliko su znanost i tehnologija unaprijedili kvalitet ljudskog života u zadnjih dvjesto godina. To što danas većina ljudi i nakon šezdesete može očekivati još dvadesetak godina solidnog života, čisti je bonus koji zahvaljujemo napretku znanosti i medicine, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo.
(…)
Tehnologija je danas toliko napredovala da je samo cjepivo relativno lako razviti, ali ono što je problem su nuspojave, koje mogu biti kobne ukoliko cjepivo nije dovoljno testirano. Zbog toga su nas mnogi stručnjaci još proljetos upozoravali kako taj proces obično traje godinama, te da ga u najboljem slučaju možemo očekivati tek za osamnaest mjeseci. Sada se, međutim, od nas očekuje da vjerujemo kako se dogodilo čudo, jer smo cjepivo dobili u roku od devet mjeseci, iako to, u biti, znači kako je skraćeno vrijeme za praćenje nuspojava.
Puno je sivih zona oko toga, što kod ljudi stvara nepovjerenje. Znamo kako se cjepivo testira na zdravim ljudima koji se kontrolirano zaraze, ali se ono potom daje bolesnim ljudima, čiji je organizam puno podložniji kontraindikacijama. Tako već nakon par dana otkako je Velika Britanija krenula s procjepljivanjem stanovništva dobijamo sve duži spisak ljudi koji se ne bi smjeli cijepiti, poput djece, trudnica, alergičara ili onkoloških bolesnika. Ne smijemo ni zamisliti što bi se dogodilo ako bismo nakon cijepljenja imali slučaj s fatalnim ishodom.
Korona je teška bolest, koja ne pogađa 85% ljudi, 10% ih prođe s lakšim posljedicama, dok 5% ima teške simptome, od kojih 0,2% umre. S druge strane smo dobili cjepivo za koje se tvrdi kako je oko 90% efikasno, što je jako blizu onih 85% “pozitivnih” bez simptoma. Znači, ako se kontrolirano zarazim, opet nema jamstva da neću imati nuspojave, niti znam koliko traje imunitet, niti se znaju dugoročne posljedice. Svi znamo kako je cijepljenje jako korisno u općem smislu, ali se sada svi pitaju “hoću li ja biti iznimka”, pa razum sugerira kako ne treba žuriti.
Od samog početka pandemije svakodnevno smo bombardirani nelogičnostima i apsurdima, imamo stalnu promjenu narativa, gdje se znanstvenici ne slažu niti oko jedne bitne stvari i svaki ima neku svoju istinu koju želi nametnuti ostalima. Tako smo svakog dana imali neku novu vijest, koja je proturiječila onoj od jučer, a ta se nova informacija predstavljala kao nada. U takvoj situaciji čovjek više ne vjeruje ni sebi, a ne kome drugome, po onoj “otkad sam sebe uhvatio u laži, ne vjerujem nikome”. Na kraju se zasitimo prodavanja lažne nade, pa se pitamo – ako je ova brzopletost oko cjepiva nada, što je onda strah?, pita se Ristić u kolumni za Večernji list
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr