Svi se još dobro sjećamo neuspješnog pohoda Vesne Pusić na mjesto glavne tajnice UN-a, a i nedavnog izbora Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Međunarodne organizacije, koliko god u svojim početcima bile idealistički zamišljene i u idealnom slučaju korisne za bolju međunarodnu suradnju i veće razumijevanje među državama i narodima, toliko su i podložne niskim strastima, ucjenama, trgovini i sličnim mešetarenjima, često ispod stola, kako bi se u njihovom djelovanju ispunili politički ciljevi država koje predlažu ili podržavaju određene osobe za čelnike tih organizacija. Tako je primjerice Hrvatska svoju uspješnu kandidatkinju (od koje u ovom trenutku ne vidimo nikakve koristi, bilo od funkcije na koju je izabrana, bilo od samog tog tijela kojem je čelnica) platila ratifikacijom Ikače i Marakeša, a prateći njezine izjave posljednjih mjeseci ne možemo biti baš sigurni da je to bila konačna cijena…
Sve bi se to još donekle i moglo tolerirati dok se radi o beskorisnim tijelima i bez prevelikog međunarodnog utjecaja ili utjecaja (bar u ovom trenutku) na uobičajeni život prosječnih građana. Ali što kad takvi likovi bivaju birani na mjesta koja su ključna za hitno i pravilno djelovanje u globalnim kriznim situacijama? Što kad neki sličan lik biva izabran za glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO ili engleski WHO)?
Tada, a kako stvari danas izgledaju, imamo milijune zaraženih i stotinjak tisuća umrlih, a za one bolje sreće (ako se srećom uopće može nazvati) dvomjesečno prisilno odmaranje u dnevnom boravku uz TV i društvene mreže, te posljedični slom gospodarstva – ekonomsku krizu. Treba podsjetiti (jer smo skloni prebrzom zaboravljanju) da smo se od prethodne oporavili tek negdje 2019. godine (ne računajući pri tome blokirane, ovršene i rastavljene), iako nikad nismo dostigli BDP iz 2008., a ova kriza koja tek dolazi, prema mišljenju stručnjaka, bit će i višestruko gora.
Što je SZO?
Svjetska zdravstvena organizacija, SZO (engl. World Health Organization, WHO) posebna je organizacija Ujedinjenih naroda koja djeluje kao koordinirajuće tijelo međunarodnog javnog zdravstva. Sjedište joj je u Ženevi u Švicarskoj. SZO su osnovali UN 7. travnja 1948. godine. Dokumente o osnivanju organizacije potpisale su 63 države. Prvi predsjednik skupštine SZO-a bio je prof. Andrija Štampar.
Trenutačni generalni direktor je Tedros Adhanom koji je svoj petogodišnji mandat započeo 1. srpnja 2017.
SZO je nasljednica Zdravstvene organizacije (engleski Health Organisation), agencije Lige naroda.
SZO je članica programa Ujedinjenih naroda za razvoj. 2016. godine SZO je brojala 194 članice. Od 2013. godine Puerto Rico i Tokelau postaju države suradnice. Palestina, Vatikan i Malta imaju status promatrača, a 2010. godine u organizaciju je pozvan i Taiwan. U SZO je zaposleno oko 7000 djelatnika.
Programski proračun Svjetske zdravstvene organizacije za 2020./2021. iznosi 4,8 milijardi američkih dolara (4,2 milijardi eura). Otprilike petina tog proračuna, koji se određuje svake dvije godine, dolazi od obveznih doprinosa koje uplaćuju države članice – njih 194. Međutim, ne plaća svaka zemlja isto. Iznos doprinosa svake države članice se temelji na njezinoj solventnosti.
Ostatak proračuna dolazi iz dobrovoljnih priloga država članica, kao i donacija različitih zaklada, institucija UN-a, nevladinih organizacija i pojedinaca. Činjenica da je ovaj udio financiranja neprekidno rastao tijekom posljednjih desetljeća izaziva kritike da bi to moglo ugroziti neutralnost Svjetske zdravstvene organizacije.
Prema navodima Njemačkog društva za Ujedinjene narode (DGVN), u proračunu za razdoblje 2010. – 2011. deset najvećih državnih donatora (uključujući i obvezne i dobrovoljne doprinose) uplatilo je preko 60 posto ukupnog iznosa. Među njima su Sjedinjene Američke Države, Japan i Njemačka. No u razdoblju 2012./2013. najveći donator ispred Sjedinjenih Država bila je zaklada Bill & Melinda Gates. (Izvor: who.int, članak DW u povodu dana SZO 7. travnja 2020.)
Prema podatcima SZO-a, njihov proračun za razdoblje 2018.-2019. iznosio je oko 6,27 milijardi dolara. Najveći donatori u tom razdoblju bili su SAD s 14,67%, zaklada Billa i Melinde Gates s 9,67%, GAVI Alliance s 8,39% i UK sa 7,79%. Primjerice Austrija i Belgija financirale su SZO svaka s oko 0,2 %. Za Hrvatsku nema podataka. (Izvor: WHO.int)
Tko je Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO-a?
Tedros Adhanom Ghebreyesus (3.3.1965.) etiopski je mikrobiolog i međunarodno priznat istraživač malarije. Od 2017. izabran je na mjesto glavnog direktor SZO. Tedros je prvi Afrikanac na toj poziciji i prva osoba koja po struci nije liječnik.
Prije svog rada u SZO Tedros je obnašao dvije visoke političke funkcije u Etiopiji, bio je ministar zdravstva od 2005. do 2012. godine i ministar vanjskih poslova od 2012 do 2016. godine.
Uz njegov priznat i uspješan angažman na istraživanju malarije, borbi protiv tuberkuloze i virusa HIV-a zgodno je spomenuti i nekoliko drugih zanimljivosti:
Tedros je izabran na mjesto glavnog direktora SZO-a uz protivljenje većine etiopskih političkih stranka. Naime, bio je član komunističkog Tigrayskog narodno-oslobodilačkog fronta poznatog po nasilju i bliskoj suradnji sa sličnim partijama iz Etiopije i Eritreje te neprekidnoj diktaturi od 28. svibnja 1991. godine. Ta je organizacija bila i najveći donator njegove kampanje za glavnog direktora SZO-a 2019. godine te su se stranke udružile u Naprednu stranku.
Godine 2005. pod njegovim vodstvom promijenjen zakon koji je legalizirao abortuse u Etiopiji. Iako se hvalio smanjenjem smrtnosti rodilja koja je bila među najvećima u Africi, predano je zagovarao prava žena, pogotovo mladih djevojaka od 15 do 19 godina na „usluge seksualnog i reproduktivnog zdravlja.“ Ta je politika rezultirala, prema jednom znanstvenom radu iz 2014. godine, s procijenjenom godišnjom stopom od 23 do 31 pobačaja na 1000 žena u dobi od 15 do 44 godine u 2008. To znači da je oko pola milijuna trudnoća svake godine u Etiopiji završavalo pobačajem. Stopa pobačaja u klinikama u Addis Ababi je dvostruko veća od nacionalne stope (49 na 1000 žena u dobi od 15 do 44 godine). Autori rada smatraju da je to dobar pokazatelj potreba za sveobuhvatnom skrbi o pobačaju i pružanju usluge na siguran pobačaj kao što je to dopustio Zakon o obiteljskom pravu nakon revizije iz 2005. godine.
Podatci za 2014. godinu pokazuju i daljnje značajno povećanje broja pobačaja u Etiopiji ili brojem 620.300 pobačaja uz učestalost pobačaja od 65 na 1000 žena (15 do 49 godina). Broj pobačaja u Etiopiji nešto je smanjen 2016. godine ali i dalje je zastrašujuć.
U svibnju 2017., neposredno prije izbora u SZO-u, pojavile su se priče o navodnom zataškavanju triju mogućih epidemija kolere u Etiopiji 2006., 2009. godine. Epidemije su navodno pogrešno označene kao “akutni vodenasti proljev” (AWD) – simptom kolere – u nedostatku laboratorijske potvrde uzročnika Vibrio cholerae, a u pokušaju da se umanji značaj epidemije. Dužnosnici UN-a izjavili su tada kako je više pomoći i cjepiva moglo biti isporučeno u Etiopiju je izbijanje bolesti potvrđeno kao kolera. Optužbe je iznio Larry Gostin, američki profesor prava koji je djelovao kao savjetnik suparničkog kandidata Davida Nabara iz Velike Britanije. Delegacija Afričke unije u UN-u odbacila je izvješće objavljeno u The New York Timesu, kao “neutemeljenu i nepotvrđenu kampanju klevete samo nekoliko dana prije izbora.” Tedros je zanijekao tvrdnju o zataškavanju i rekao da nije iznenađen, ali da je prilično razočarana” onim što je on nazvao “kampanjom blaćenja u zadnjoj minuti”.
Kako je sve počelo?
Iako nulti pacijent još nije otkriven, prema pisanju South China Morning Posta prvi potvrđeni slučaj i slučaj koji se može pratiti jest 55-godišnjak iz provincije Hubei u komunističkoj Kini. Njemu je prema pisanju tih novina potvrđena prisutnost virusa još 17. studenoga 2019. Međutim, simptome je počeo pokazivati 1. prosinca, a hospitaliziran je 16. prosinca. Nije bio povezan s izvorom zaraze na tržnici u Wuhanu poput svih drugih potvrđenih sa zarazom do toga datuma. Do 15. prosinca zabilježeno je 27 zaraženih, ili do pet novozaraženih dnevno kao što je objavio medicinski časopis The Lancet 20. siječnja 2020. Od 15. prosinca 2019. do 20. prosinca broj zaraženih je dosegao 60 osoba, a 27. prosinca i nakon što je broj zaraženih porastao preko 180 osoba, dr. Zhang Jixian, ravnatelj odjela za bolesti dišnog sustava u Hubejskoj provincijskoj klinici prijavio nadležnima u bolnici sumnju da je uzročnik zaraze novi korona virus. Već 30. prosinca sekvenciran je najveći dio genetskog koda virusa, a vijest o nepoznatoj bolesti počela se širiti kineskim društvenim mrežama. Međutim, pogrešno je zaključeno da se radi o korona virusu, smrtonosnom SARS-u koji je uzrokovao epidemiju 2002. i 2003 godine. Pogrešni rezultati nisu se slagali s onima iz Wuhana. Konačno, 31. prosinca o plućnoj bolesti nepoznate etiologije obaviještena je i SZO. Istog je dana ta vijest objavljena i na kanalu 13 Državne televizije Kine (CCTV). Odmah po objavi tih vijesti, a kako prenosi Financial Times, tajvanski liječnici zatražili su od SZO-a i IHR-a (tijela koje brine o Međunarodnom sporazumu o zdravstvenim propisima) potvrdu informacije da se zaraza širi s čovjeka na čovjeka s obzirom na vijesti koje su dobivali od svojih kineskih kolega. Do kraja 2019. godine prema pisanju South China Morning Posta u Kini već bilo zaraženo 266 osoba. Kineske vlasti pokrenule su veliku kampanju zataškavanja zabranivši svako širenje informacije društvenim mrežama, 8 liječnika uključujući i pokojnog doktora Li Wenlianga, koji je prvi prepoznao da se radi o novoj bolesti i na to upozorio 30. prosinca, zatvoreno je i osumnjičeno za širenje lažnih vijesti. 27. siječnja 2020. godine kineski je Vrhovni sud ipak oslobodio djelomično krivnje doktora Lija i 7 njegovih kolega. Čak ni njegova smrt u veljači nije mogla proći bez laži, zataškavanja i prikrivanja činjenica. Politika kineskih vlasti nastavlja se i ovih dana, kako javlja britanski The Guardian, uklanjanjem svih znanstvenih radova i objava kineskih znanstvenika iz vremena početka širenja zaraze vjerojatno u želji promjene percepcije i narativa o lošem snalaženju i zakašnjelom postupanju kineskih vlasti.
Kineski su znanstvenici 7. siječnja potvrdili da je riječ o novom virusu i nazvali su ga 2019-nCoV. Genom virusa sekvencirali su 13. siječnja i američki znanstvenici te je genetski kod objavljen u njihovoj bazi podataka, GenBank. Istog je dana zabilježen i prvi zaraženi izvan područja Kine, na Tajlandu.
Do 18. siječnja, odnosno proslave Kineske nove godine i velikog banketa u Wuhanu na kojem je bilo prisutno 40.000 uzvanika, komunistička Kina nije prijavila niti jedan novi slučaj zaraze. Već 19. siječnja zabilježen je i prvi zaraženi izvan provincije Hubei, a 20. na 21. siječnja zabilježen je prvi slučaj u SAD. Cijelo to vrijeme do 23. siječnja, kad je uvedena stroga karantena, stanovnici Wuhana i pokrajine Hubei bez problema su putovali po cijelom svijetu, a procjenjuje se da je u tom vremenu iz Wuhana otputovalo više od 7 milijuna ljudi. Američki predsjednik Donald Trump, je nakon upozorenja i pripreme karantene na aerodromima u SAD te evakuacije konzularnog osoblja iz Kine, 31. siječnja zabranio sve letove iz Kine.
Djelovanja SZO tijekom pandemije zbog novog koronavirusa
Unatoč svemu, 14. siječnja 2020. SZO je izašla s priopćenjem putem Twittera kako „preliminarna istraživanja koja su provele kineske vlasti nisu pronašle jasnog dokaza o transmisiji s osobe na osobu novog koronavirusa identificiranog u Wuhanu u Kini.“
Prvo izvješća o stanju povezanom s novom bolesti SZO je izdala 21. siječnja. Prema izjavi bivše američke veleposlanice pri UN Nikki Haley sastanak Izvršnog vijeća SZO koji je održan 22. i 23. siječnja i na kojem raspravljeno je li nova zaraza lokalnog karaktera ili predstavlja međunarodnu opasnost nije urodio zaključkom o proglašenju pandemije već je odluka stavljena čekanje, dok generalni direktor SZO nije otputovao je u Kinu 26. siječnja i savjetovao se s kineskim čelnicima.
SZO nikad nije kritizirala Kinu zbog neodgovorne politike i zakašnjele reakcije, štoviše, njezini su čelnici na sva usta hvalila postupke i transparentnost kineskih komunističkih vlasti, pa tako i na konferenciji za medije 15. veljače.
Ovdje zato spominjem istraživanje Sveučilišta u Southamptonu u kojem tvrdi da je prema njihovim istraživanju pravodobna reakcija kineskih vlasti mogla spriječiti čak 95% slučajeva zaraze.
SZO se također nikad nije oglasila o cenzuriranju i ušutkavanju kineskih liječnika koje su provodile Kineske vlasti, ali je zato generalni direktor SZO posebno kritizirao američku politiku zabrane putovanja i Trumpa zbog „rasističke politike“ prema Kini. Istu je poruku poslala i Kina, kao i većina lijevih političara i lijevih medija u svijetu.
Nakon Trumpovog upozorenja kako je SZO pogriješila u svojim procjenama te ocijenio rad SZO u korist Kine i komunističkog režima, generalni direktor SZO kazao je kako ne treba politizirati COVID-19 jer može završiti s tisućama vreća za mrtve. Pri tome je zaboravio da je upravo on taj koji je politizirao širenje bolesti u svojim ranijim izjavama. Tu ne treba zaboraviti niti Brucea Alywarda, pomoćnika glavnog direktora SZO i njegovo izbjegavanje odgovora na pitanje (30. ožujka na Formosa News) koje je postavila novinarka upravo o primanju Tajvana u SZO s obzirom na njihovo rano upozorenje i dobre rezultate u borbi protiv bolesti. Alyward je izbjegao odgovoriti na pitanje praveći se da ne čuje pitanje, ali je uspio izrecitirati pjesmicu kako bi u slučaju da je bolestan volio biti liječen u Kini. Tu pjesmicu recitirao je i prije, i kasnije…
Ponašanje SZO-a u ovoj krizi osudio je Japan. Potpredsjednik Japanske vlade nazvao SZO Kineskom zdravstvenom organizacijom, a australski mediji poput Sky News ili ABC gotovo svakoga dana otkrivaju novu korupciju u tom međunarodnom tijelu. ABC navodi kako je prema provedenom unutarnjem nadzoru SZO-a program za hitna postupanja te organizacije godinama nedovoljno financiran te da nije kadar odgovoriti na izazove. Tako primjerice još nisu plaćeni niti svi računi za postupanje SZO-a tijekom epidemije ebole 2014. godine. Također, navode kako je svijet bio zavaran izostankom odluke o proglašenju pandemije što je učinjeno tek 30. siječnja, tj. 10 dana nakon što je potvrđeno širenje bolesti s čovjeka na čovjeka ili 8 dana nakon što su (na sastanku Izvršnog vijeća 22. siječnja, op.a.) svi pljeskali kineskim naporima u suzbijanju bolesti.
No to nije sve. Kolika je raširena korupcija u SZO-u govore i podatci iz 2018. godine. Interni dokumenti za procjenu rizika otkrivaju porast unutarnjih pritužbi na korupciju, prijevaru, pa čak i seksualno uznemiravanje koji je otkrio interni nadzorni tim četiriju stalnih istražitelja i dva savjetnika. Više od polovice pritužbi odnosilo se na prijevare u vezi s javnom nabavom. Uključujući određeni broj neriješenih predmeta, istražitelji su bili suočeni s najmanje 248 otvorenih istraga. Te je godine završeno 28 unutarnjih istraga, a 20 optužbi potkrijepljeno je dokazima.
U jednom regionalnom uredu SZO-a službenik je podnio krivotvorene dokumente kako bi zatražio isplatu više od 97.000 USD. Uz to utvrđene su brojne prijevare poput ispostave krivotvorenih računa, isplata povezanim društvima, prijevara sa shemama zdravstvenog osiguranja ili prijevare plaćanjem neizvršenih usluga.
U drugom uredu, operativni službenik bio je uključen u nekoliko ozbiljnih kršenja unutarnjih procedura vezanih uz nabavu, delegiranje vlasti i upravljanje gotovinom, što je rezultiralo financijskim gubitkom od 20.628 USD za Organizaciju.
U najnovijem izvješću unutarnjeg revizora SZO-a navodi se: “Općenito govoreći, Ured unutarnjeg nadzora primijetio je da napredak u provedbi pojedinačnih preporuka unutarnje revizije iznesenih tijekom prethodnih godina ali još nije došlo do značajnog, održivog, sustavnog poboljšanja u cijeloj Organizaciji.”
Dugogodišnja strateška politika Kineskog zmaja…
Od dolaska Xi Jinpinga na mjesto generalnog sekretara KPK utjecaj Kine globalno je narastao do neviđenih razmjera. Međutim nacrti te politike su izrađeni davno prije. Ulaskom u STO (Svjetsku trgovinsku organizaciju ili WTO engleski) sustava koji je sve samo ne slobodan i tržišno orijentiran, ulaskom investicija u Afriku, a potom i u Europu pogođenu krizom 2008. godine, preseljenjem većine globalne industrije na područje Kine, utjecaj na politike i političare mnogih zemalja i međunarodnih organizacija Kina je postavila temelje za svoj globalni uspjeh. Slabi i podmitljivi političari, kako u SAD, tako i u EU, dopustili su dovođenje svojih gospodarstva u podređeni i ovisni položaj o Kini. O mnogim netržišnim potezima Kine potiho se raspravljao tijekom prošlog saziva Europskog parlamenta, ali bez snažnih izjava i preporuka. Plakalo se tu o čeličnoj industriji i dampingu, baš negdje u vrijeme kad je Hrvatska posao gradnje Pelješkog mosta ugovorila s Kinezima…
(https://www.politico.eu/article/china-and-the-troika-portugal-foreign-investment-screening-takeovers-europe/)
Politika EU za Afriku rasplinula se u nepoznato, a najveći investitor na tom bogatom kontinentu postala je Kina. Brojne marksističke narodno-oslobodilačke skupine osvojile su vlast te se prekrstile u „napredne stranke.“ Kineski dužnosnici upravo s takvim političkim skupnima razvijaju dobre odnose… Bivše kolonijalne sile poput Belgije i Francuske s nevjericom su gledale što se događa u nemoći poduzimanja bilo kakvih koraka i pritisnute domaćim problemima, a Britanci su se bavili Brexitom…
(http://www.china.org.cn/english/features/focac/183721.htm)
Glavni vic u Australiji i Novom Zelandu ovih dana je da će im, nakon ulaska Kine u Vijeće UN-a za ljudska prava upravo Kinezi ocjenjivati kako se poštuju vjerske slobode i ljudska prava…
Što smo naučili i što možemo očekivati u budućnosti?
1. Ova kriza pokazala je ranjivosti našeg društva. Polovina svjetske proizvodnje zaštitne opreme i pripravaka za proizvodnju lijekova tijekom zadnjih 20 godina smjestilo se u Kini ostavljajući naša društva ranjivima u trenucima sličnih kriza. Svaka dostava opreme i pomoći iz Kine, Kube i Venezuele pa čak i one kupljene, i dobro plaćene, degutantno podsjeća na vijesti o dočecima druga Tita u prijateljskim zemljama…
2. Ako želite biti čelnik međunarodne organizacije učlanite se u partiju, po mogućnosti s komunističkim korijenima, u kojoj vas neće percipirati kao prijetnju voljenom vođi. Žrtvujte bez razmišljanja nacionalne interese za svoje osobne interese. Budite poslušni, pogotovo šefu. Poklonite se pred zlatnim teletom političke korektnosti. Poljubite zmiju „seksualno reproduktivnih prava žena.“ Imajte duge repove iza sebe kako bi vas se moglo ucjenjivati. Budite glasnogovornik onih koji su vas postavili na mjesto na kojem se nalazite. Radite što manje „da dobro živite i dugo vam bude…“, jer tko ne radi, taj i ne griješi.
3. Svaka organizacija svoga “Sauchu” ima…
A o budućnosti, Baba Vanga je jednom rekla da će pandemija proći, Hrvatska će iz ekonomske krize izaći negdje oko 2035., Tedros će netragom nestati, WHO će proći kao i protuteroristički ured UN-a i Ured za pomoć Palestini, Kina će biti roštiljana u STO-u, UN-u, MMF-u, a sljedećih godina bit će veselo za razno razne međunarodne organizacije tijekom drugog Trumpovog mandata. Godine 2024. SAD će konačno izabrati svoju prvu predsjednicu, Nikki Haley…
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
** Domagoj Krnjak je diplomirani biolog, živi u Zagrebu
Tekst se nastavlja ispod oglasa