Jesmo li stvarno došli do zaključka kako bi pretjerano rješavanje problema pandemije kao problema sigurnosti moglo dugoročno dovesti do ugrožavanja prava i sloboda te jednostavno dovesti u pitanje sigurnost, a možda i raspad EU-a. Koronavirus već je načeo princip solidarnosti EU-a, a na redu je test sigurnosti za spomenutu asocijaciju. O ovoj temi za HRT je govorio Željko Cvrtila, kriminalist i stručnjak za sigurnost.
Na pitanje o raspadu međunarodnog poretka i moguće anarhije, Željko Cvrtila kaže kako nije osobno strahovao da bi se to moglo dogoditi, jer je svaka država za sebe preuzela odgovornost i bavila se svojim narodom, svojim građanima što zapravo govori i u ukupnoj nespremnosti EU što smo vidjeli i kod migrantske krize gdje se nespremnost za sigurnost očitovala.
– Ne znam što je više, zdravstveno ili sigurnosno. Jedno bez drugog ne može, zdravstveni djelatnici određuju koje su to mjere, a provođenje i operacionalizacija na terenu spadaju u sigurnosni segment. Rezultat su ove brojke koje su dobre, i to je jako dobro da je tako, daje nam moguću perspektivu za razvoj turizma ove godine, da se barem postigne nula, ako ne i dobitak, rekao je Cvrtila.
Nije samo dobro snalaženje političara, sustavi nisu, dodaje, nigdje bili spremni za pandemiju, oko sigurnosti smo vidjeli kako je reagirala Francuska nešto kasnije bolje Njemačka, kada je terorizam krenuo u Europi.
– Europa je mirna zadnjih 50 godina, sustavi su se uljuljali, oni su zaspali, nemaju rutinu priprema za krize, nemaju vježbi, što je bilo uobičajeno, primjerice u istočnom bloku, ali prije svega moramo zahvaliti djelatnicima, svima koji su sudjelovali, ali veliki je doprinos građana koji su slušali i pridržavali se tih mjera, mi u Hrvatskoj smo se naučili poslušnosti.
Sudaraju se, navodi, tri osnovna sustava, prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, Zakon o sustavu domovinske sigurnosti i Zakon o sustavu civilne zaštite.
– Izabran je zapravo lošiji oblik vođenja krize, a to je kroz sustav civilne zaštite, zato što taj zakon nigdje ne reagira da se bavi zdravstvenim problemima, odnosno epidemijama, nego govori da je svrha zaštita i funkcioniranja u slučaju prirodnih i tehničkih katastrofa, nigdje se zdravstveni segment ne spominje. To ipak spominje Zakon o sustavu Domovinske sigurnosti i to izrijekom u članku 6, stavku 1. Kasnije u članku 12 definira da se ti ljudi iz zdravstvenog sustava mogu uključiti u redovno koordinacijsko tijelo koje provodi mjere iz domovinske sigurnosti.
– Zašto je predsjednik Vlade išao na ovo, vjerojatno nije mislio da netko od ljudi koji mu vode domovinsku sigurnost to može iznijeti i vjerojatno ima više povjerenja u ministra Davora Božinovića. Ključne mjere koje su donošene su donošene temeljem četvrtog Zakona, o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ministar zdravstva ima mogućnosti i ovlasti donositi odluke o karantenama, zabrani javnog okupljanja itd. To je potpisivao ministar Božinović, a on te ovlasti nema, tu postoji pravni problem, to se moglo i treba zakonski pokriti. Mi nismo bogata država da nam trebaju tri sustava, nego jedan dobar.
Kad niste u mogućnosti da kontrolirate one koje treba kontrolirati, onda se ide na opće mjere zabrane, ono što treba napraviti ili kontrolirati skupine koje su ugrožene, stariji iznad 50, 60 godina, ali da ostali gospodarski svijet funkcionira, smatra Cvrtila.
– Ako imamo ljude koji moraju biti u karanteni, onda moramo imati mogućnosti kontroliranja, ni jedan sustav u HR nema mogućnosti da to iskontrolira. I onda je sve palo na policijski sustav koji je ionako potkapacitiran 30 do 40%. Glavnina sigurnosnog segmenta je prošla preko Božinovića, ali nam to treba biti pouka da ubuduće to posložimo na sasvim drugačiji način.
Svaka država se, kaže, brinula za sebe, neke države su zabranile izvoz medicinske opreme, Italiji nisu pružili ruku, nismo bili građani EU, ni kod relaksacije mjera nema jedinstvene politike. Padaju sva načela i postulati na kojima Europa počiva, ističe.
– To samo pokazuje i hrvatska vlast i EU vlast funkcioniraju u mirnodopskim situacijama, ali država treba služiti kada je građanima teško. Tada mora država uskočiti i to samo ide prema tome da ne bi smjelo biti raspada nacionalnih država, jer su one najveći garant da će se neke stvari provesti i da će građani biti zaštićeni. Briga nekog Danca ili Nizozemca za Hrvatsku, pitanje je li i čuo, možda je čuo, ali ne zna ništa o nama. To se i vidjelo kad je jedan europski ministar a priori otklonio mogućnost da se pomogne drugom dijelu Europe.
– Mi se moramo pripremiti, jer ne znamo hoće li to eskalirati u drugom dijelu godine ili nešto drugo, ako ne ovo, moramo imati sigurnosno sustav jako dobar, to pokazuje primjerice i da je gašenje obveznog vojnog roka bila velika pogreška i veliki propust, jer nemate koga povući u pričuvu. Ako netko ne može držati pušku, može držati lopatu.
Isto je i s Europom, dodaje. Ovo mora biti pouka da u kriznim situacijama ima i političke i pravne i operativne kapacitete da se s krizama nosi kakve god one vrste bile, barem na nekakvoj koordinacijskoj i sinkronizacijskoj razini, da u vrhu ima stabilno jedinstvo.
Neka istraživanja, navodi, govore da su države istočnog bloka puno bolje prošle jer imaju zaostatak zdravstvenog sustava i solidarnosti, to je dobra situacija.
– Pokazalo se da imamo odlične stručnjake i epidemiologe, pokazale su se i rupe, kao što je Imunološki zavod, mogli smo biti pred proizvodnjom cjepiva. Pokazale su se rupe u sigurnosnom sustavu i to u organizacijskom dijelu. Unatoč svemu, mislim da je ovo dobro napravljeno, ali moramo izvući pouku da izgradimo zdrave i dobro organizirane sustave, koje se temelje na znanju i sposobnostima, ali ne na političkim podobnostima.
Na pitanje o migrantima, kaže da Europa više nije sigurno mjesto.
– Ti ljudi koji jesu u kretanju, su u svojevrsnim karantenama i svjesni su opasnosti koronavirusa, to je očekivan razvoj situacije. Ali je očekivano da će se migrantski val ponovno pokrenuti kada se kriza s koronom završi, zaključuje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa