Nakon što su zimus dr. Tedros i ekipa na čelu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) zaboravili upozoriti svijet na opasnost koronavirusa (na kinesku zamolbu), ovih su dana požurili upozoriti na sljedeću zdravstvenu opasnost u vremenu poslije korone. Kažu – čeka nas globalna kriza mentalnog zdravlja, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Prije nego što me službeno upišu u to novo globalno ludilo, pardon globalnu mentalnu krizu, ipak me intrigiraju neka pitanja iz lokalne perspektive staronormalnog.
Najprije nekoliko lokalnih pitanja o širokom hrvatskom turističkom otvaranju. Tjedan dana nakon što sam trebala ishoditi propusnicu kako bih smjela prijeći jednu međužupanijsku granicu u Hrvatskoj, na raskrižju usred šume, kojom su do korona-krize ilegalni migranti prolazili kao da su njihove i šuma i granica, odjednom vidim da Hrvatska potiho postaje turistički sasvim otvorena, čak i prema državama EU-a najteže pogođenim pandemijom. A sve pod krinkom – poslovne suradnje i spašavanja turizma. I pitam se zašto smo se dosad totalno izolirali, ako se sada totalno otvaramo? Pa na samo jednom letu iz Frankfurta za Zagreb zaraženo je pola aviona i narušena povoljna epidemiološka slika u nekoliko županija. Jedan gospodin s virusom zatvorio je cijeli Brač i digao na noge pola zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Što ako dođe desetero gospode prikrivenih prijenosnika virusa? Riječ je dakle o balansiranju zaštitnih mjera. Znam da to nije jednostavno, da je nužan kompromis između zdravstvenih mjera i održavanja gospodarske aktivnosti. Ali skakanje iz krajnosti u krajnost je najgori kompromis.
Sporna aplikacija
Drugo pitanje vezano je uz aplikaciju za praćenje kretanja koronavirusa, odnosno ljudi s virusom. Premijer Plenković objavio je da Hrvatska (APIS) radi na razvoju aplikacije u skladu s preporukama EK. Njegov ministar unutarnjih poslova Božinović objasnio nam je da to uopće ne znači da će oni (dakle država) nas pratiti, već će samo ako mi to želimo (ako skinemo aplikaciju) uz pomoć Applea i Googlea, Ministarstvo zdravstva upozoravati da smo (bili) blizu COVID-pozitivne osobe.
U razvijenim zemljama EU-a ta je aplikacija predmet velikih prijepora. Prijeporno je dati američkim multinacionalkama Googleu i Appleu toliki utjecaj na zdravstvene sustave pojedinih država i njihove baze podataka (utješno je da nije riječ o kineskim kompanijama, ali nije osobita utjeha). Problematizira se pritisak tih kompanija na suverene države. U Hrvatskoj se to čak i ne problematizira. Dakako da se Hrvatska ne može suprotstaviti trendu globalnog nadgledanja zaraze (i ne samo zaraze) od strane multinacionalki, pred kojim su nemoćne i jedna Njemačka ili Francuska. Ali prema kriterijima stare normalnosti nije normalno da sve to prolazi tako neosviješteno i neupitno – kao novo normalno.
(…)
Kada je naš turist preživio let bez korona-alarma, može na plažu, držeći odgovornu udaljenost. Maska je poželjna. I onda mu zazvoni korona-alarm – nositelj virusa je na plaži. Pitanje je da li ga utopiti ili samo prijaviti i čekati istjerivače korone da ga odvedu. Naš dragi gost tada valjda ipak mora u svoj apartman, u samoizolaciju…
Ako je to novo normalno, onda ja prihvaćam da sam luda po starinski. Suludo mi je i neshvatljivo široko turističko europsko otvaranje, u vrijeme kad domaći studenti i srednjoškolci ne smiju u škole ni na fakultete, nakon što smo gospodarstvo umorili samoizolacijom. Ili je možda ova pandemija mentalne krize, koju naviješta WHO, u nas već stigla?!, zaključuje piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji
Tekst se nastavlja ispod oglasa