Tunis je predstavljao važnu stratešku točku na Sredozemlju. Turci Osmanlije zauzeli su ga u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog. Budući da su se car Karlo V. i Sulejman Veličanstveni međusobno sukobljavali oko vlasti nad Sredozemnim morem, Karlo V. poduzeo je korake da Turcima otme Tunis.
Na današnji dan 1535. godine habsburške su snage napale Tunis u sjevernoj Africi s namjerom da ga zauzmu. I doista, kršćansko je brodovlje uspjelo osvojiti Tunis od Turaka Osmanlija. Vođa tog uspješnog pohoda bio je car Karlo V. – najmoćniji kršćanski vladar u tadašnjoj Europi. On je bio kralj Španjolske i car Svetog Rimskog Carstva, a vladao je također i nad velikim teritorijima na području današnje Belgije, Nizozemske, Italije i Francuske.
Karlo V. bio je pripadnik moćne dinastije Habsburg. Od svakoga od svojih djedova i baka naslijedio je znatne posjede, a u svojoj je osobi ujedinio stoljećima neviđeno velik dio Europe. Po muškoj liniji bio je nadvojvoda Austrije, a njegov mlađi brat Ferdinand postao je kraljem Hrvatske, Ugarske i Češke.
Tunis je predstavljao važnu stratešku točku na Sredozemnom moru. Turci Osmanlije zauzeli su ga u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog od lokalnog vladara. Budući da su se car Karlo V. i Sulejman Veličanstveni međusobno sukobljavali oko vlasti nad Sredozemnim morem, Karlo V. poduzeo je korake da Turcima otme strateški važan Tunis. Naime, Tunis je mogao služiti kao pomorska baza za napade na velikom dijelu Sredozemnog mora, a također je kontrolirao pomorski prolaz između sjeverne Afrike i juga Italije.
Caru Karlu V. pomogle su pri osvajanju Tunisa i druge europske kršćanske snage, poput Portugala, Genove, malteških vitezova i pape. Zanimljivo je, međutim, da francuski kralj Franjo I. nije pomogao kršćanima. Dapače, on je bio neprijatelj cara Karla V. do te mjere da je dogovarao i savez sa sultanom protiv njega. Navodno su nakon osvajanja Tunisa ondje pronašli topovske kugle s francuskim ljiljanima, koje bi dokazivale vezu između Francuza i Osmanlija.
