Izrael je uveden u obećanu zemlju da očuva savez Božji i obdržava njegov Zakon. Jošua u tome sam daje primjer i vodi Izrael na put vjernosti (Jš 8,30-35).
Vođa Izraela
Jošua je sin Nunov i plemena Efrajimova sa imenom Hošea (Br. 13,8.) U perspektivi Starog Zavjeta Jošuina je uloga veoma značajna u svetoj povijesti. Kao Mojsijev poslužitelj (Izl 17,9;Br 11,28) on se s Mojsijem uspinjao na goru Sinaj ( Izl 24,13), živo je u blizini svetišta (Izl 33,11). Posvjedočio je vjernost, koja se očituje u izjašnjavanju uhoda u Kanaan (Br 13), stoga će on i Kaleb jedini iz pustinjskog naraštaja ući u obećanu zemlju (Br 14,30.38). Bog ga je odabrao da naslijedi Mojsija kao vođa Izraela, i kad Mojsije na nj položio ruke, obuzima ga Duh Božji (Br 27,15-23).
Stoga, kad Mojsije umire, prima od Mojsija njegov štap i predvodi narod. Odvažno i hrabro vodi sveti rat. Ali taj rat ima nebeskog vođu komu je Jošua samo predstavnik (Jš 5,13): njegova je pomoć vidljiva kad se prirodne sile stavljaju u službu Izraela da mu pripomognu u njegovim ratnim pothvatima (Jš 10,10-14). Svrha osvajanja nije bila uništiti Kanaance, već zemlju pogana dati Božjem narodu u baštinu. Izrael je uveden u obećanu zemlju da očuva savez Božji i obdržava njegov Zakon. Jošua u tome sam daje primjer i vodi Izrael na put vjernosti (Jš 8,30-35).
Pralik Spasitelja Isusa Krisra
Kao Mojsijevu nasljedniku u proročkoj službi, Jošui dobro pristaje to ime „Jahve spašava“, pa on je spasio izabranike Božje (sir 46,1). Ipak je taj prvi „Isus“ samo blijedi obris drugoga spasitelja koji ima doći i koji će se također zvati tim imenom (Mt 1,21). Njegovo je djelovanje bilo samo privremeno razdoblje u dugoj povjesti spasenja ( Dj 7,45); danas je _ s Isusom Kristom koji je umro, uskrsnuo i uzašao na Nebo – Božjem narodu objavljen istinski spas. Obećana zemlja u koju je Jošua došao bila je samo etapa, ne cilj; pralik, a ne istinski počinak (Hebr 4,8). Obećan nam je bolji počinak – udioništvo u samom Božjem odmoru u kojemu ćemop naći naknadu za naše muke (Otk 14,13).
Umro je u dobi od 110 godina i otrkili su njegov grob na Efraimovoj gori u Timnat Serahu– sjeverno od gore Gaša (Jš 24,29).
