Na današnji dan 1. srpnja 1992. djelovanjem borbenih zrakoplova HV-a u 04.50 sati napadom na Golubov Kamen, strateški najznačajniju kotu srpsko-crnogorske vojske počela je operacija „Tigar“ – velika deblokada Dubrovnika i osvajanja Popovog polja.
Bilo je to prvo veliko zajedničko vojno djelovanje elitnih postrojbi i hrvatskih vojnika s područja sjeverne i južne Hrvatske – 1.,2. i 4. brigade. 3. brigada iz Osijeka koja ostala je u Slavoniji nakon herojskog sudjelovanja u obrani Vukovara, koji mjesec kasnije odigrala je ključnu ulogu u obrani Zadra i cijelog zaleđa zaustavljajući Titovog generala Ratka Mladića kod sela Kašić nakon operacije Maslenica.
Bilo je to prvo veliko zajedničko napadno djelovanje najboljih hrvatskih vojnika i junaka iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su izuzetnim moralom i pod vodstvom legendarnih pokojnih junaka Damira Tomljanovića Gavrana i Andrije Matijaša Pauka sasvim razbili i demoralizirali srpsku vojsku.
Prva gardijska brigada s polazne crte Zavala-Slano napreduje, zauzimajući vrhove brda: Kobilje brdo, Ovča i Vranilova glava, Čula i Timun, te zauzima sela Kutina, Nevada i Začula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se nadzire Popovo polje. Neprijatelj se žilavo branio i izvodio protunapade. Zadaća Četvrte gardijske brigade je bila zauzimanje ključnih vrhova s kojih su ugrožavani prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave.
Samo Golubov kamen napadali su više puta i izgubili šest ljudi, zatim smjelim napadom koji vodi legendarni heroj pokojni Andrija Matijaš Pauk zauzimaju topničko uporište Uskoplje. Druga gardijska brigada kreće s linije Knežica-Brgat-Makoše, sa zapada prema Donjem Brgatu, te zauzimaju Ivanicu. Važnost operacije Tigar je u nadzoru Popovog polja, pritisku prema Trebinju, deblokadi prilaza Dubrovniku a, naposljetku, i stvorenoj operativnoj dubini koja je omogućavala napredovanje prema Konavlima.
Ovdje su stasali prirodni vođe – zapovjednici kao izuzetni Damir Tomljanović Gavran, voljen i poštovan od svojih vojnika, neočekivanim manevrom vodeći satniju prema Čepikućama izaziva povlačanje neprijatelja. Rastresit raspored snaga stvarao je logistici probleme. Na kamenitom terenu po eksploziji granate osim gelera lete i komadi kamena što pojačava uništavajući učinak. Ubije te geler, ubije te kamen… Teško je opisati poteškoće zbog neprohodnosti u zbrinjavanju ranjenih, pri njihovom prijenosu do saniteta. Pogibalo se zbog povreda koje bi se u normalnim prilikama brzo i jednostavno sanirale. Ljudi su to znali i uz iznimna psihofizička naprezanja napreduju.
Da bi se moglo pisati o Domovinskom ratu, osim sudjelovanja potrebna je i literatura. Knjiga generala Janka Bobetka “Sve moje bitke”, rijedak je izvor podataka o Južnom bojištu i izvornih promišljanja. Posebna je priča Ratka Dragovića Kleka, zapovjednika izvidnika Tigrova, koji u svojim knjigama svjedoči o Domovinskom ratu. Njegova knjiga Ćukovi izvidnici pruža taktički osjećaj Južnog bojišta. Ovo su pravi povijesni izvori, stoga nema potrebe za vremenskim odmakom, jer u nedostatku znanstvenog izazova u Hrvatskoj, povijest će nam pisati drugi.