Uzrok otpora bila je germanizacija, centralizam i hegemonija Beča, a povod sramotni Vašvarski mir. Zrinski su željeli, kako god i na koji način je moguće, ujediniti i osamostaliti hrvatsko kraljevstvo.
Vašvarski mir ili Mir u Vašvaru (mađ. Vasvár), nazivan još i sramotnim mirom, bio je mirovni ugovor između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva koji je uslijedio nakon Monošterske bitke ili bitke kod Sv. Gottharda 1. kolovoza 1664., gdje je Habsburška vojska, uz sudjelovanje njemačkih, francuskih, ugarskih i manjim brojem hrvatskih postrojbi teško porazila trupe velikog vezira Fazil Ahmed-paše Ćuprilića.
Tajni Vašvarski mir je nazvan po Vašvaru gdje su se održavali pregovori, a trebao je trajati dvadeset godina. Određeno je da habsburška i osmanska strana mogu zadržati osvojena područja. Utvrda Novi Zrin, gdje je hrvatska vojska netom prije toga junački izginula u obrani utvrde na putu Turaka prema Beču, se nije smjela obnavljati. U znak prijateljstva kralj Leopold je sulanu morao dati dar u novcu. Takvim odredbama nisu bili zadovoljni hrvatski velikaši koji su očekivali oslobođenje hrvatskih zemalja. To je bio uvod u znameniti otpor Zrinskih i Frankopana Habsburgovcima.
Novi Zrin gradio je Nikola VII. Čakovečki (Kuršanečki), isticao se hrabrošću u ratu protiv Osmanlija, autor je spjeva Adriai tengernek syrenaia (Adrianszkoga mora syrena), bio je poliglot, a humanističke znanosti usavršio je na studijima u Grazu i Trnavi. Bio je hrvatski ban, veliki župan Zaladske županije bio je začetnik otpora protiv bečkoga dvora, a daljnja djelovanja prekinuta su njegovom smrću 1664. godine u lovu na vepra u Kuršanečkom lugu.
Za Nikolu Zrinskog su rekli da je bio utjeha Ugarske, svjetlost Slavonije, oči Hrvatske, potpora Dalmacije, srce Europe, idol države, slava kršćanstva, štit carevine te najjači zaštitnik općeg dobra i primjer svakog ljudskog nastojanja. No ipak, njegov trud nije bio uzaludan. Njegov brat Petar Zrinski nasljeđuje ga na banskoj stolici, a nastavlja i otpor protiv Beča. Taj su ustanak podržavali Petrova žena Ana Katarina Zrinski, njezin brat Fran Krsto Frankopan te neki mađarski velikaši.
Uzrok otpora bila je germanizacija, centralizam i hegemonija, a povod sramotni Vašvarski mir. Zrinski su željeli ujediniti i osamostaliti hrvatsko kraljevstvo, no visoko hrvatsko plemstvo to nije podržavalo.
Prvu urotu vodio je ban Nikola Zrinski zajedno s mađarskim palatinom Ferenc Wesselenyem. No, izostala je zatražena pomoć tradicionalnih austrijskih protivnika: Francuza, Poljaka, čak i Turaka. Nakon pogibije Nikole Zrinskog u lovu 1664., njegovo mjesto vođe urote preuzima mlađi brat Petar, sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Bečki dvor saznaje za urotu zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova.
Car Leopold I pozvao je hrvatske velikaše 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah uhitio, te su osuđeni na smrt zbog uvrede kralja i izdaje zemlje.
Time počinje nestanak najjačih hrvatskih velikaških obitelji što je bio veliki udarac ideji o obnovi hrvatskog kraljevstva koju je naše plemstvo ljubomorno čuvalo stotinama godina.
