S današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na Isusovo krštenje. Već su davno maknute božićne rasvjete, škola i posao opet su u toku svakidašnjice.
Ovaj blagdan nam pomaže da se sjetimo krštenja. Jer ono je početak i temelj svakoga kršćanskog života, kao što je ono na početku javnoga Isusovog života. Vrhunac njegovog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tad je završio njegov život u Nazaretu, a započeo javni život. Taj rez njegova života bio je dolazak Duha Svetoga, koji ga je ispunio takvom snagom da je evanđelist Luka napisao da je iz njega izlazila sila koja je liječila sve. Sv. Luka kaže da je Isus u sili Duha išao od sela do sela, od grada do grada, liječio sve bolesti, navješćivao Kraljevstvo Božje i oslobađao ljude od zlih duhova.
Svečano i javno objavljivanje Isusa kao Sina Božjeg na rijeci Jordanu i Isusovo mesijansko proglašenje od strane Boga Oca bilo je upućeno i svim ljudima svih vremena – Isus je Sin Božji koji je postao čovjekom da bi i oni postali sinovi Božji. Dok se Isus sasvim ponizuje silaskom u vode Jordana, Bog Otac ga istovremeno uzvisuje jer otvara nebesa. Ta nebesa nisu otvorena samo Sina Božjeg radi, već i zbog nas. Otvaranje neba prema zemlji i silazak Sina Božjeg u ljudskom tijelu među ljude nepovratno sjedinio Boga i ljude na neponovljivi i jedinstven način.
Stoga je danas prilika sjetiti se i vlastitog krštenja, okrenuti se prema Bogu, zahvaliti i svim srcem prihvatiti taj neprocjenjivi dar sa neba.
