10. veljače 1675. umro Ivan Belostenec – svećenici pavlini dali neizbrisiv doprinos kulturi i obrazovanju Hrvata

Foto: Roberta F., commons.wikimedia.org

Pavlinski red, poznatiji u Hrvatskoj kao „bijeli fratri“ dao je nemjerljiv doprinos razvoju hrvatske nacionalne svijesti među sjevernim Hrvatima od kulture, obrazovanja i vjere, sve do političkog ukaza o njegovom ukidanju od strane austro-ugarskih vlasti što je bila nepopravljiva šteta za hrvatski narod.

Rječnik pavlina Ivana Belostenca bio je prvi rječnik koji obuhvaća sva tri hrvatska narječja: leksičko blago je u prvom redu kajkavsko, ali sa elementima hrvatske čakavice i štokavice. Spajanjem narječja Belostenec se pionirski uključuje u stvaranje jedinstvenog hrvatskog jezika.

Najveće djelo pavlina Ivana Belostenca, koji je umro na današnji dan 1675., njegov je opsežni dvojezični latinsko-hrvatski rječnik “Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium” (“Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi”). To je bio prvi rječnik koji je obuhvaćao sva tri hrvatska narječja. Nakon smrti Belostenca dovršili su ga i objavili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar.

Dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi) najvažnije je Belostenčevo djelo. U njemu su dva dijela: prvi, latinsko-hrvatski, sadrži oko 40 000 latinskih riječi s mnogo većim brojem hrvatskih značenja; drugi, hrvatsko-latinski dio, donosi oko 25 000 riječi. Rad na golemu jezičnom blagu prikupljenom u latinsko-hrvatskom dijelu rječnika Belostenec je držao zadaćom svojega života pa je na tom dijelu Gazofilacija s velikim marom radio do kasnih godina. Hrvatsko-latinski dio radio je 9 godina, gotovo do smrti. Belostenčevo životno djelo ležalo je u rukopisu 65 godina u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Rječnik je 1740. objavio u Zagrebu pavlin Jeronim Orlović. To je prvi rječnik koji obuhvaća sva tri hrvatska narječja. Njegovo leksičko blago u prvom je redu kajkavsko, ali ima štokavizama i čakavizama. Spajanjem narječja Belostenec se uključuje u struju koja je težila ostvarenju jedinstvenog jezika. Gazofilacij je prvi put tako koncipiranomu jeziku (tzv. trodijalekatska koncepcija) odredio jedinstven grafijski sustav (J. Vončina). Hrvatsko-latinski dio rječnika ima enciklopedijsko obilježje (donosi gospodarske pouke, liječničke naputke, poslovice, sentencije, epigrame i dr.). S pojavom Belostenčeva djela počinju se brisati granice književnog regionalizma, osobito u sjevernoj Hrvatskoj.

Pavlini – svjetlo Hrvata

Pavlini (Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka) su pustinjački red koji je nastao u XIII. st. u Mađarskoj i Hrvatskoj, okupljanjem raspršenih pustinjaka u redovničku zajednicu. Tako taj red možemo smatrati jedinim autentičnim hrvatskim redovničkim redom nastalim na području južne Mađarske i sjeverne Hrvatske.

Red se ubrzo iz Mađarske i Hrvatske proširio čitavom srednjom Europom.

Žarišta njihovog djelovanja bili su brojni samostani od kojih su najveći bili u Lepoglavi i Remetama (danas karmelićani), ali bilo ih je posvuda u sjevernoj Hrvatskoj.

Njihov opći doprinos hrvatskom narodu do ukidanja pavlinskog reda je nemjerljiv: od kulture, obrazovanja, jezikoslovlja, kiparstva, književnosti, školstva, poljoprivrede.

Car Josip II. ukinuo je red 1786. g. na teritoriju Austro-Ugarske smatrajući djelovanje pavlina „opasnim“ za njegovo „prosvjetiteljsko djelovanje“, dok je u pozadini bilo zatiranje nacionalne hrvatske svijesti i katoličke vjere koje su gorljivo širili pavlini, o čemu je pisao i veliki August Šenoa. Tada su ugašeni i svi samostani, u Hrvatskoj.

Red je preživio u dva samostana izvan Austro-Ugarske, u današnjoj Poljskoj, a odatle je i počela obnova Reda i povratak u Hrvatsku prije više od 40 godina.

Pavlini su preko 500 godina bili savjetnici hrvatskih plemića, stvaratelji kulture te promicatelji umjetnosti. U puku su poznati pod nazivom ”bijeli fratri”. Pavlinski red se, dakle, ukida 1786. godine od strane kralja Josipa II dok njihova dobra preuzima austrijski fisk, dijelom budimirska komora, a nešto poplijeniše Turci. Po opsegu ovo je bila najveća pljačka hrvatske kulturne baštine. Pavlinski samostan u Lepoglavi nije najstariji u Hrvatskoj no svakako spada među najznačajnije te je godinama bio u milosti plemića koji su u njemu crpili svoju duhovnu snagu.

Lepoglava – centar hrvatske kulture i obrazovanja

U Lepoglavi se 1503. g. otvorila gimnazija za pavlinske pitomce i svjetovnu mladež kao prva gimnazija u kontinentalnoj Hrvatskoj koja je prestala djelovati nakon Mohačke bitke 1526. g. Visokoškolska nastava filozofije započela je 1656. g. Nedugo zatim papa Klement X. priznaje, a car Leopold potvrđuje sveučilišni stupanj učilišta, čine Lepoglava dobiva pravo na dodjeljivanje visokih znanstvenih stupnjeva, doktorata iz teologije i filozofije. Smatra se da je ovdje obranjeno oko 75 doktorskih disertacija, čime je Lepoglava s pravom stekla status prvog hrvatskog sveučilišta. Zahvaljujući filozofiji i teologiji prikupljena je golema knjiška građa te je samostan u ono vrijeme imao najbogatiju i najveću knjižnicu u Hrvatskoj.

Pavlini danas u Hrvatskoj – borci za život nerođene djece

Danas su pavlini najaktivniji borci za život nerođene djece, što je jedno od njihovih temeljnih poslanja. Godine 1972. pavlini se vraćaju u Hrvatsku iz Poljske na inicijativu pokojnog kardinala Kuharića, u svoj stari samostan Kamensko, kod Karlovca.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr