11. lipnja 1525. Turska Hrvatska – katoličke utvrde Banja Luka i Jajce na braniku hrvatskih zemalja protiv Osmanlija

Jajačka utvrda- unutrašnje dvorište; foto: Dans, commons.wikimedia.org

Kralj Ljudevit 1525. poziva bana Bacana i Taha neka pomno paze – da Turci ne zauzmu Jajce i Banja­luku. U vrijeme nadiranja Turaka, Jajce i Banja Luka bili su gradovi u hrvatskim zemljama. Opkoljenom hrvatskom Jajcu u pomoć je 11. lipnja 1525. stigao voskovođa Krsto Frankopan sa 6 000 hrvatskih vojnika – 4000 pješaka i 2000 konjanika.

Uspomena na tu staru hrvatsku zemlju, zapadno od Vrbasa pa do Like, čuvana je sve do modernih vremena pod nazivom „Turska Hrvatska“, ne samo u Hrvata, već i u svjetskoj kartografiji.

 

Iz djela Povijest Hrvatske Rudolfa Horvata:

“Kralj Ljudevit 23. travnja 1525. pozva tadašneg bana Bacana i Taha da pomno paze, da Turci ne zauzmu hrvatsko-katoličke utvrde Jajce i Banja­luku.

Uto je doba zaista najveća pogibelj prijetila Jajcu.

Turci su znali da grad Jajce ne mogu zauzeti na juriš.

Zato je paša bosanski odlu­čio, da će posadu u Jajcu glađu prisiliti na predaju. U tu svrhu opkoli grad sa svih strana. Vojsku svoju razmjesti također po uskoj i strmoj dolini, kojom iz Hrvatske vodi put u Jajce. Posada je prije godišnje 4 puta dobivala hranu; sada su to Turci uspjeli zapriječiti kroz 18 mje­seci.

Kad je u Jajcu zavladala strašna glad, počnu Turci na grad pucati iz 7 velikih topova.

Ipak se branitelji ne htjedoše predati.

Turska Hrvatska (označena zelenom graničnom crtom i riječima “Türkisch Kroatien”)na karti iz 1791.g. prema austrijskom kartografu Franzu J.J. von Reillyju

 

O nevolji nji­hovoj doznade i državno vijeće u Budimu, gdje se u to doba nalazio Krsto Frankopan, sin staroga Bernardina. Krsto se dobrovoljno ponudi, da će Jajce opskrbiti hranom, ako mu kralj dade potrebita sredstva. Vi­jeće mu sve obeća, a vrlo malo ispuni.

Na račun kraljevske blagajne spremi Krsto 1000 pješaka i 200 konjanika; nadvojvoda Ferdinand pošalje mu 500 konjanika; sve ostalo dadoše hrvatski staleži.

Tako je Krsto 11. lipnja lipnja g. 1525. sabrao 4000 pješaka i 2000 konjanika. S ovom vojskom pređe on 7. lipnja 1525. kod Gradiške preko Save. Boreći se neprestano s Turcima, koji su mu na putu stavljali svakojake zapreke, uđe Krsto 11. lipnja u Jajce.

Podavši posadi hrane, vrati se Krsto istim putem natrag.

Sve se divilo vojvodskoj vještini Krste Frankopana, koji je ovaj put spasio Jajce od sigurne propasti. Ljudi su govorili, da bi kralj morao toga proslavljenoga vojvodu nagraditi. Sam Krsto zamoli, neka se njegovu rodu vrati grad Senj, što ga je Frankopanima g. 1469. oteo kralj Matija Kor­vin.

Ipak nije Krsto dobio nikakove nagrade.

Krsto se 30. kolovoza 1525. ljuto zavadio s nadbiskupom Salkajem, predsjednikom kraljevoga vijeća. Radi toga sukoba bio je Krsto i zatvoren, te se 14. rujna gorko izjadao svome prijatelju Antunu Dandulu: „To je evo ona nagrada, koju sam ovdje u Ugarskoj dobio za svoje zasluge”.9 Zato se Krsto na jesen g. 1525. iz Budima zlovoljan vrati u Hrvatsku, odakle će se opet na proljeće g. 1526. zaputiti u Njemačku.”(Povijest Hrvatske, Rudolf Horvat)

 

Na zemljovidu “Ilirskih pokrajina” iz 1813. Turska Hrvatska se nalazi između Bihaća i Jajca (u samom središtu zemljovida obrubljena zelenom bojom)

 

*Dodatak: Što je Turska Hrvatska?

Turska Hrvatska (njem. Türkisch Kroatien, tal. Croazia turca[1], fr. Croatie av Turc[2]) je ime za okupirane krajeve srednjovjekovne hrvatske države koji danas obuhvaćaju prostor cjelokupne zapadne Bosne pod nazivom Bosanska Krajina i Cazinska krajina. Prostor Turske Hrvatske obuhvaća tlo između rijeke Vrbas na istoku (gradove Jajce, Prijedor, Bihać, Banja Luka), zatim na sjeveru prostor južno od rijeke Save, i sve do planine Dinare na jugu, graničeći prema zapadu sa današnjim granicama Republike Hrvatske.

Taj hrvatski prostor etnički su desetkovali Turci uz pomoć islamizicije stanovnika (sa svih strana carstva) i naseljavanjem pravoslavnih Vlaha. Nakon turske okupacije ovih hrvatskih krajeva nad preostalim dijelom Hrvata katolika nasilno je vršeno odnarođivanje, islamizacija ili su Hrvati zbog zabrane djelovanja Katoličke Crkve bili prisiljavani prihvatiti tada privilegirano pravoslavlje kako ne bi postali muslimani. Tako je odnarođen znatan dio preostalog hrvatskog puka. Zbog položaja u pograničnim krajeva između slobodnih ostataka Hrvatske i islamizirane Turske Bosne krajevi turske Hrvatske bili su pod stalnim neposrednim ratnim i političkim pritiskom gotovo tri stoljeća.

Novo nasilje nad Hrvatima Turske Hrvatske započelo je još u Kraljevini Jugoslaviji političkim progonima, a raspadom Kraljevine Jugoslavije i nastankom Nezavisne Države Hrvatske doživljava kulminaciju, kada u ustanku 27. srpnja Srbi etnički čiste mnoga hrvatska naselja u nekadašnjoj turskoj Hrvatskoj od Like preko Grahova i Drvara do Bosanskog Petrovca.

Za vrijeme komunističke Jugoslavije za Hrvate se stanje nije promijenilo na bolje jer su nastavljene političke torture prema njima koje su 1992. ponovno doživjele kulminaciju progonima, paljenjem i uništavanjem svega hrvatskog širom područja nekadašnje turske Hrvatske, prilikom čega su etnički očišćeni krajevi od Komušina i Kotor Varoši na istoku pa sve do Sanskog Mosta na Zapadu i rijeke Save na sjeveru.

Tako je područje nekadašnje Turske Hrvatske ostalo gotovo potpuno bez njegovih starosjedilaca Hrvata.

Turska Hrvatska (žuta boja) na karti osmanskih osvajanja u Europi prema američkom kartografu A. Finleyu iz 1827. godine

 

Izvor: narod.hr