Mirko Rački rodio se 12. listopada 1879. u Novom Marofu. Tu je proveo prvih šest godina života, a nakon toga se zajedno s roditeljima preselio u Ivanec.
Kasnije ga je lutalački život vodio od Zagreba do europskih metropola pa do povratka u Hrvatsku i smrti u Splitu 1982.
Rački je učenik Vlaha Bukovca pa je posve logično da su europski stilovi i pojave snažno utjecali na njega. U duhu secesije i simbolizma u uljima i bakropisima obrađivao književne teme (osobito iz Dantea), povijesne, biblijske i alegorijske kompozicije te krajolike i portrete (Francesca da Rimini, 1908.–09).
Secesija stilski pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljeća 19. stoljeća. Inspiriran prirodom, u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plošnih linija (likovna umjetnost). Simbolizam je u slikarstvu zapravo nastavak mističnih težnji u romantičarskoj tradiciji.
Rački je još slikao sporadično krajolike iz okolice Zagreba i Dalmacije, a biblijskoj tematici posvetio je nekoliko godina svojega rada oslikavši crkvu sv. Petra i Pavla u Osijeku i crkvu u Ludbregu (1939.–42).
Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1966).
