12. ožujka 1943. Ratko Mladić – antifašist s petokrakom na glavi

Foto: epa

Ako je petokraka simbol antifašizma, a ne totalitarizma, zločina i diktature, onda se u velike antifašiste može smjestiti najveći zločinac i krvnik iz Srebrenice, Škabrnje i drugih mjesta – Ratko Mladić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Slikovni rezultat za ratko mladić petokraka

Photo: wikimedia.commons.org

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto to odgovorno tvrdimo?

Ako je antifašistički pokret i njegova jugoslavenska inačica – partizanski komunistički pokret – sam u sebi pozitivan jer je ‘antifašistički u svom nukleusu’, onda su oni koji nose njegovo znakovlje ponajprije istaknuti antifašisti. A jedan od njih je Ratko Mladić, dugogodišnji deklarirani antifašist, dijete zaslužnog partizana, oficir Titove JNA i kasnije zapovjednik JNA u ratu u BiH i Hrvatskoj.

No, popis je puno veći od samog Mladića jer po tom jasnom kriteriju tu spadaju i krvnik iz Vukovara Miroslav Radić (na slici dolje) i njegovi drugovi Šljivančanin i Mrkšić, te mnogi drugi antifašisti. Svi su oni bili vjerni sljedbenici antifašizma i lika i djela Josipa Broza Tita. Uostalom s tim poklikom “borbe protiv hrvatskog fašizma” krenuli su u svoj “antifašistički rat” 1991. godine koji je u stvari bio u praksi istrebljenje hrvatskog naroda sa njegovih povijesnih prostora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slikovni rezultat za miroslav radić

Photo: wikimedia.commons.org

Ništa novo: već se jednom to dogodilo 1945. godine kada je antifašist i desna ruka Josipa Broza, intelektualni guru komunističkog pokreta, Crnogorac Milovan Đilas uskliknuo: “Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti!”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio je to antifašistički poklik koji je koštao života jedan narod – Hrvate – koji su morali platit cijenu postojanja Jugoslavije. I tako antifašisti u ime svojih izmišljenih uzvišenih ciljeva počiniše strašan genocid u srcu Europe nakon II. svjetskog rata. Likuju i danas nad mrtvim, pobijenim desettisućama kada se zabrani sveta misa ili se narugaju žrtvama na bilo koji drugi način.

Iz toga antifašističkog miljea dolazi i Ratko Mladić. I danas bi usta Ratka Mladića bila puna antifašizma da je ostala Jugoslavija i Titova antifašistička JNA, kao što je to činio 47 godina svog života u Jugoslaviji.

 

Tko je antifašist Ratko Mladić?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ratko Mladić rođen je u Kalinoviku na današnji dan 1943. godine u NDH. Njegov otac Neđo Mladić je prema srpskim izvorima bio “komandant partizanskog odreda”, a navodno je poginuo u sukob s vojskom NDH. Drugi izvori kažu da je otac umro od tifusa krajem rata. Klasična komunističko-velikosrpska jugoslavenska antifašistička priča počinje: vrlo brzo Mladić je kao perspektvni kadar iz BiH otišao u Beograd na školovanje i sa 20 godina postao član Komunističke partije. Bio je opsjednut Titovim partizanskim pokretom i antifašizmom, te je kao takav odlučio postati oficir JNA. U Beogradu upisuje Vojnu akademiju 1961. godine.

Da sada ne opisujemo sada tipičnu brzo napredujuću antifašističku karijeru  JNA oficira, jer je bio premještan po Jugoslaviji od Makedonije do Hrvatske, važno je istaknuti da je rat i napad na Hrvatsku dočekao kao pouzdani antifašistički kadar. Služio je na Kosovu u borbi protiv albanskog “iredentizma” (floskula koja se u Jugoslaviji koristila protiv Albanaca, a u praksi je to bila surova represija i progon albanskog naroda).

Iz Prištine je prebačen 1991. godine u Hrvatsku da brani “tekovine NOB-a i antifašizma”, i tu počinje njegova zločinačka karijera monstruma iz Škabrnje i Srebrenice.

Sudjelovao je u agresiji antifašističke JNA na Dalmaciju: od općeg napada na Šibenik sa 50 tenkova do napada na gradove Zadar i Sinj. Uništio je hrvatska mjesta, na već provjeren antifašistički način kao 1945. godine, i napravio pokolje u Kijevu, Vrlici i Škabrnji. Nakon Sarajevskog primirja 1992. ovaj antifašist prelazi u Bosnu i Hercegovinu gdje sudjeluje i naređuje brojne zločine. Najpoznatiji je po najvećem zločinu svih ratova na području bivše Jugoslavije kada je naredio ubijanje 9000 zarobljenih ljudi u Srebrenici – zločin nezamisliv ljudskom umu, ali pojmljiv jednom antifašistu kao Mladić.

Uostalom, ne postoji. razlika između antifašističkog pokolja u Kočevskom rogu i pokolja koji je organizirao vjerni Titov antifašistički general u Srebrenici. Žrtve su zarobljeni vojnici i civili, a zvjerske ubojice su – antifašisti.

Ovaj antifašist je spontano doživio transformaciju komunista i antifašista u velikosrpskog nacionalista. Titovi antifašisti su se nakon raspada Jugoslavije brzo tranfsormirali najvećim dijelom u velikosrbe , zadržavajući pravo manipuliranja antifašizma i fašizma, pripisujući po defaultu ovo posljednje za Hrvate s pravom da ih zbog toga – pobiju s lica zemlje. Jedan manji dio antifašista, nažalost većinom Hrvata, transforimirao se u neojugoslavenske nacionaliste, čak i ne pritajene. A da se Jugoslavija nije raspala i da je opstao komunizam i danas bi nam jedni i drugi držali “idealistička” predavanja o svjetlom liku trostrukog narodnog heroja Josipa Broza Tita, antifašističkom pokretu naroda i narodnosti Jugoslavije, premda je Srbija mirovala svih 5 godina rata i premda u Beogradu nisu postojali ni Tihi ni Prle, već samo fašističko ubijanje nepoćudni, napose Židova u prvom genocidu Europe u “judenfrei” Srbiji. Naravno, i o potrebi borbe protiv hrvatskog fašizma, što danas i čine na razne načine koji su pomalo i bizarni, recimo proglašavajući prvu službenu zastavu RH – fašističkom. Poneki u to povjeruju, a represivni aparat vlasti te zastave 2019. godine – oduzima i plijeni.

Posao im dobro: opravdavaju efikasno brojne antifašističke zločine u II. svjetskom ratu, premda se radi o najvećim zločinima na tlu Europe. A evo i danas se ne ustručavaju postrojiti još jedne antifašiste, koje je Tito 1944. pozvao k sebi u partizane, četnike u Višegradu.

A hrvatska diplomacija šuti – i o žrtvama Bleiburga i četnicima u Višegradu. Jer nije lijepo miješati se u stvari strane države, kažu naši vrli diplomati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.