Foto:painting by Giovanni Battista Tiepol; Wolfgang Sauber - Lastno delo/wikipedia

Lindar je jedina župa koja slavi svetog Mohora i svetog Fortunata kao svoje zaštitnike. Mjesto je smješteno iznad Pazina, a posebnu ljepotu mu daje 30 metara visoki zvonik crkve Svetog Mohora i Fortunata.

Sveti Mohor i Fortunat su ranokršćanski mučenici iz Akvilejskog patrijarhata.

Dok se sa sjeveroistoka cestom kroz dolinu Pazinčice približavamo Pazinu ugledat ćemo ispred sebe na vrhu brijega kako iz guste šume proviruje lindarski zvonik, kao da nas promatra. Sjetimo se toga kad budemo posjetili to prastaro mjesto. Takav je istaknuti stražarski položaj zasigurno jedan od glavnih razloga postanka Lindara, nekada jakim zidinama i kulama opasane utvrde koja je čuvala prilaz Pazinskom kaštelu, od kojeg je udaljena tek 2,5 kilometra.

Najstariji predio naselja nastanjen već u pretpovijesti, a Lindar se prvi put spominje 1283. kada je porečki biskup Bonifacije Pazinu predao neki mlin pod Lindarom. Tijekom kasnijih razdoblja na tom je mjestu podignuta utvrda kojoj se dijelovi zidina i kula još uvijek naziru.

U ostacima poluokrugle, sjeverne kule ostatak je starog topa. Vjeruje se da je iz ovog topa pucano 4. rujna 1813. za bitke u kojoj je kapetan Josip Lazarić porazio Napoleonove vojnike i time okončao francusku vladavinu u Istri.

Valvasor - Lindar.jpg

Poznato je da se još početkom 17. stoljeća unutar utvrde nalazila mala jednobrodna crkva iz koje potječe kamenica za posvećenu vodu u današnjoj župnoj crkvi Sv. Mohora i  Fortunata u koju je uklesana 1604. godina. Postojeća lindarska župna crkva sagrađena 1606. kasnije je širena i nadograđena, a konačni neoromanički izgled dobila je 1861. Na glavnom je oltaru pala sa župskim patronima sv. Mohorom i Fortunatom. Uz crkvu je 30 metara visok zvonik iz 1906., u središtu naselja crkva Sv. Sebastijana, a natpis na latinici i glagoljici svjedoči da je ovu zavjetnu crkvicu 1559. dao sagraditi Ivan Jedrejčić.

U Lindaru se od pamtivijeka “glagoljalo”, odnosno bila je u upotrebi glagoljica – najstarije hrvatsko pismo. Osim originalnih u kamenu urezanih glagoljskih natpisa u crkvama Svetog Martina i Svetog Sebastijana, i Sv Mohora i Fortunata, zabilježeni su i grafiti na freskama u crkvi Svete Katarine. Matične knjige Lindara su od uvođenja 1590. pa sve do 1667. godine pisane također glagoljicom, a u Lindaru je u 15. stoljeću djelovao i pop glagoljaš Petar Fraščić koji nam je u naslijeđe ostavio jedini do sada poznati komentirani glagoljski psaltir, kojeg je 1463. napisao za “kubedskog plovana Matiju”, što je opisao ovim riječima: «To pisa pop Petar s grešnim pridjevkom Fraščić komu je zemlja mat, a otačatstvo grob, a bogatstvo grijesi…» «… Pisah ja v Lindare sedešći, i v to isto ljeto biše po Istre malo žita i gladno biše i ja dovole krat lačan bih…».

Danas se ovaj glagoljski rukopis čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču, te je dostupan javnosti u digitalnom obliku.

Izvor: narod.hr/central-istria.com