Foto: Wikimedia commons/ Copyright G. G. Bain

Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht: njihova smrt značila je kraj nade u pobjedu sovjetske revolucije u Njemačkoj i Europi nakon I. svjetskog rata. Ipak, projekt svjetske revolucije je nastavljen, te je završetkom II. svjetskog rata zahvatio cijelu Istočnu Europu okupiranu od sovjetskih komunista, a u Hrvatskoj kao dijelu Jugoslavije proveden je krajem II. svjetskog rata.

Lenjin i boljševici, kad su u jeku rata podigli Oktobarsku revoluciju u Rusiji, nisu ni jednog časa sumnjali da će se dići cijeli svjetski proletarijat i da će revolucija biti svjetska. Samo kao svjetska revolucija ona je imala nade u uspjeh. To su pokazivali mnogi znaci, jer je do pobuna došlo svugdje od Kube i Španjolske i od Meksika, do Austro-Ugarske i Njemačke.

Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht (rođen na današnji dan 1871. u Leipzigu) bili su najpoznatiji njemački komunisti u razdoblju prije, tijekom i neposredno poslije Prvog svjetskog rata. Puno radikalniji od Rose Luxemburg u političkoj praksi i pravi ekstremist bio je Karl Liebknecht, ikona svjetske revolucionarne ljevice, koji se zalagao za oružani ustanak i stajao na čelu tako zvanog Spartakovog ustanka odnosno oružane boljševičke revolucije u Njemačkoj u studenome 1918. godine kada su ljevičari, dakle, socijalisti, socijaldemokrati i komunisti osnivali radnička i vojnička vijeća odnosno sovjete.

Karl Liebknecht, iz boljševičke frakcije socijaldemokratskog pokreta, proglasio „Slobodnu Socijalističku Republiku Njemačku“ po uzoru na komunisitčki SSSR. Nakon toga počeli su se organizirati radnička i vojnička vijeća odnosno sovjeti koji su većinom odlučili da će se održati višestranački izbori, dok je Liebknechtova frakcija započela umjesto toga oružani ustanak.

Ustanak je slomljen, a oboje, i Luxemburg i Liebknecht, su ubijeni u siječnju 1919. godine.

Ubojstvo su izveli članovi Freikorpsa, paravojnih formacija koje su na neki način bile prethodnica nacističkih paravojski koje su se kasnije pojavile u Njemačkoj. No, možda najšokantnija činjenica oko ubojstva bila je ta da ih je vjerojatno naručila socijaldemokratska vlada (stranka SPD) pod vodstvom Friedricha Eberta. Takva izdaja bila je posebno značajna jer je SPD obično smatran kolijevkom radničkog pokreta uopće. U njegovo su djelovanje svojedobno bili uključeni i sami Karl Marx i Friedrich Engels. Ipak, SPD 1919. bio je dosta drugačiji od izvorne inačice. Umjesto prvobitne ideologije revolucionarnog internacionalizma, SPD je tada prihvatio parlamentarizam, te je bio vjeran konceptu Njemačke kao nacionalne države.

Liebknecht i Luxemburg su prvotno bili članovi SPD-a, no nakon što je 1914. stranka izjavila da podržava cara Wilhelma II. u Prvom svjetskom ratu, oni su zajedno s još nekim radikalima izišli iz stranke i osnovali Spartakističku ligu. No, Njemačka je izgubila rat, a car i vojnopolitičko vodstvo zemlje našli su se suočeni s masovnim demonstracijama i ustancima stanovnika, posebno radnika i mornara. Stoga su se odlučili na jedini pragmatični korak – predali su vlast SPD-u, najumjerenijoj ljevičarskoj političkoj grupaciji. Nakon što je smijenjen šef berlinske policije, koji je bio član ljevičarske stranke koja je po političkim nazorima bila negdje između SPD-a i spartakista, došlo je do masovnih radničkih demonstracija u gradu. Liebknecht i većina drugih komunističkih vođa pozvala je na revolucionarni ustanak, dok je Rosa Luxemburg taj potez smatrala preuranjenim i potencijalno kobnim za čitavu političku ljevicu u zemlji. Ipak, kasnije im se nevoljko odlučila pridružiti. No, njezino prvotno mišljenje na kraju se pokazalo točnim. Ustanak je slomljen, te je poginulo više od 3.000 ustanika. Članovi Freikorpsa su uhitili i ubili Liebknechta i Luxemburg bez suđenja. Liebknechtovo tijelo je odvučeno i ostavljeno u gradskoj mrtvačnici, dok je tijelo Luxemburg pronađeno tek nekoliko mjeseci kasnije u jednom od gradskih kanala.

Posljedice za ljevicu u Njemačkoj, a dugoročno za cijelu državu, bile su katastrofalne – Freikorps se postupno razvio u paravojsku Hitlerove nacističke stranke, koja je početkom 30-ih dokrajčila moć komunista u Njemačkoj, a zatim svih drugih političkih protivnika i preuzela neograničenu vlast u zemlji.

Izvor: narod.hr