Krajnji cilj svih četničkih pokolja bio je etničko čišćenje Like od Hrvata i stvaranje Velike Srbije na tom hrvatskom teritoriju. Široka Kula je selo udaljeno 10-ak km od Gospića i u njemu je do rata živjelo u suživotu pravoslavno i katoličko stanovništvo.
Taj suživot ubijanjima i progonima Hrvata narušili su krvoločna Titova JNA i njihova desna ruka u Domovinskom ratu – četnici.
Pokolj je počeo na današnji dan 1991. kada je ubijeno 8 civila, a sljedećih dana se nastavio do ukupnog broja 32 nevine žrtve, među kojima je bila i djevojčica Verica Nikšić (13 godina), peteročlana obitelj Rakić i velik broj staraca od kojih je najstariji Ivan Orešković imao 96 godina.
Gotovo istovremeno, u susjednom Bukovcu ubijeno je 7 Hrvata.
Među 32 nevine žrtve četničkog pokolja bilo je petero Srba, svi iz obitelji Rakić (otac, majka i troje djece), koji su htjeli zaštititi susjede Hrvate i tako svoju čovječnost platili životom.
Sličnu sudbinu Hrvati Široke Kule doživjeli su i 1945. godine. U Gospić ulazi zloglasna koljačka skupina tzv. 26. partizanska divizija i u gradu i okolici počinje „krvavi pir“. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvodili i bacali u jame bezdanke, jednu pored Donjeg Lapca i drugu pored Ogulina.
U spomen na žrtve podignut je spomenik “Portal hrvatske povijesti”, rad akademskog kipara Petra Dolića.
Nedavno, 2019. godine umro je i Marko Nikšić, otac 13-godišnje Verice ubijene prije 28 godina u Širokoj Kuli zajedno s majkom Mandicom. Neutješni otac je umro, a da nikada nije pronašao mjesto gdje leže kosti njegove kćerke i supruge.
Hrvate u Širokoj Kuli ubili su susjedi Srbi, što daje otežavajuću okolnost ovom monstruoznom činu.
Nedavno je Hrvatskoj izručen iz Nizozemske Milorad Barać (53) iz Široke Kule, koji je kao mladić ubijao po ovom mjestu. On je u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora.
Presudom Županijskog suda u Gospiću od 16. lipnja 1994. Barać je u odsutnosti proglašen krivim što je tijekom rujna i listopada 1991. u Širokoj Kuli kao pripadnik četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima, ograničavao kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. zapaljivom tromblonskom minom zapalio kuću u podrumu Dane Oreškovića u kojoj su se nalazili civili. Barać je pritom pucao po civilima, pri čemu je ubijeno osam civila, od toga sedam žena.
Zbog počinjenog ratnog zločina gospićki sud je Baraća, zajedno s Dušanom Uzelcem, Draganom Uzelcem i Dane Serdarom, osudio na 15 godina zatvora, dok su Nikola Zagorac, Miroslav Serdar i Dragan Vunjak osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
