Sovjetska policija NKVD (KGB) uhitila ga je 9. rujna 1949. i zatvorila ga u lavovskoj Ulici Lonckoga, u zloglasnoj tamnici Ljukavjanki, jer se nije želio kao katolik pridružiti Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
Ukrajinska grkokatolička crkva, vjerna rimskom biskupu, je poslijeratni period provela u katakombama progonjena od ruskih komunista. Time je patnički ukrajinski narod još jednom tijekom povijesti morao proći kalvariju velikoruskog nacionalizma. Svega desetak godina ranije nekoliko milijuna Ukrajinaca je ubijeno u komunističkom Holodomoru.
Prijateljski ukrajinski narod i danas održava sjećanje ovu veliku tragediju svog naroda i mučnu povijest obrane od ruskog ekspanzionizma.
Blaženi Roman Lisko (Lysko) je ukrajinski grkokatolički svećenik i mučenik, žrtva zločinačkog sovjetskog režima. Darovit mladić, ljubitelj umjetnosti i poezije, otac Roman je djelovao kao župnik u Lavovu i okolici, a posebno je bio aktivan u radu s mladima, zajedno sa suprugom Neonilom.
Sovjetska policija NKVD (KGB) uhitila ga je 9. rujna 1949. i zatvorila ga u lavovskoj Ulici Lonckoga, u zloglasnoj tamnici Ljukavjanki, jer se nije želio pridružiti ruskoj pravoslavnoj crkvi. Otac Lisko je podvrgnut groznim mukama i lišen svake hrane. Postao je poznat po glasnom pjevanju psalama kojim je nakon mučenja odjekivala njegova ćelija i cijela tamnica. Njegovi tamničari mislili su da mu se pomutio razum pa su ga živog zazidali. Preminuo je u lavovskoj tamnici od muka i gladi na današnji dan, 14. listopada 1949.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Romana blaženim 27. lipnja 2001. u njegovom Lavovu, zajedno s još 24 ukrajinska mučenika, žrtava sovjetskog režima. Proglašenju je bila nazočna i blaženikova supruga, 79-godišnja Neonila Lisko. Ovo je prigoda da se u našim molitvama sjetimo svih svetaca, blaženika i mučenika istočnog obreda koji su zbog svoje vjernosti Crkvi Kristovoj i nasljednicima svetog Petra minulih desetljeća i stoljeća bili izloženi poniženjima, progonima i mučenjima.
Kada je Staljin na sinodi u Lavovu 1946. godine “odlučio vratiti” grkokatolike u Moskovski patrijarhat, katolicima su oduzete sve crkve i dobra. Samo neki svećenici – no niti jedan biskup – stavili su se na raspolaganje Ruskoj PC. Tek je krajem osamdesetih Ukrajinska Grkokatolička Crkva izišla iz katakombi i mraka. Prošle godine, na 70-u obljetnicu te sinode, papa Franjo se sastao s ukrajinskim nadbiskupom Svaitislavom Shevchukom, kojom prilikom je obilježen spomen i patnje ukrajinskih katolika, te njihova vjernost Katoličkoj crkvi.
Mnogi ne znaju ni za ovaj strašan događaj: samo desetak, petnaestak godina prije toga ukrajinski narod je doslovno desetkovan u masovnom komunističkom zločinu koji se naziva Holodomor. Holodomor, poznat i kao Gladomor; (prema ukr.: Голодомор, голод (holod) – glad i морити (moryty) – umoriti; Holodomor (Gladomor) je bila umjetno stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo samo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932.-1933. godine, sve izrazito antikomunistički i antiruski opredijeljenih područja.
Spomen na žrtve Holodomora obilježava se u Ukrajini i širom svijeta svake godine, četvrte subote u mjesecu studenom. Minimalan broj ubijenih je 3 milijuna, ali neki tvrde da je broj žrtava čak 7 milijuna umorenih ljudi.
