Foto: fah

Dana 14. prosinca 1991. u večernjim satima u Voćin ulazi manja grupa osloboditeljskih hrvatskih snaga, a glavnina postrojbi 136. brigade ulazi u Voćin tek sljedećeg dana u jutarnjim satima. U Voćinu, ali i okolnim selima hrvatski vojnici nailazili su na zastrašujuće prizore poubijanih i masakriranih hrvatskih civila.

S obzirom na oslobađajuću presudu po svih devet točaka haške optužnice četnički vojvoda Vojislav Šešelj je sada slobodan čovjek. Časnici HVO-a koji su obranili BiH od Šešeljevih četnika su nevini osuđeni na velike robije, a general Praljak je mrtav.

To je haška (ne)pravda.

Prema svjedočenjima hrvatskih vojnika, ali i prema video snimkama koje su tada načinjene, prizori su bili stravični. Po Voćinu i okolnim mjestima vojnici su nailazili na civile ubijene na razne načine, a neka tijela su bila spaljena. Voćin je jedno od rijetkih mjesta gdje su zbog brzog oslobađanja na licu mjesta zatečene grozomorne scene ubijanja.

Vojislav Šešelj oslobođen je u Haagu po svih devet točaka optužnice, pa i za ovaj strašni zločin u Voćinu koji je djelo krvnika zloglasnih “Belih orlova” koje je sam Šešelj osnovao, naoružavao i poticao na zločine prema Hrvatima. Sudsko Vijeće je odlučilo da Šešelj nije kriv niti za pokolje u Voćinu, niti za jednu točku optužnice.

S obzirom na oslobađajuću presudu po svih devet točaka optužnice Šešelj je sada slobodan čovjek, časnici HVO-a koji su obranili BiH su nevini osuđeni na velike robije, a general Praljak je mrtav.

To je haška pravda! Za Voćin, Vukovar, Gornje Jame, Baćin, Škabrnju, Grabovicu, Travnik, Bugojno, Uzdol, Križančevo selo, Buhine kuće….

Svjedoci iz Voćina tvrde da je Šešelj zločinac – Haag tvrdi da je nevin čovjek!

Podsjetimo se, Vojislav Šešelj je u vrijeme kada je bio optužen za ove zločine bio parlamentarni zastupnik Skupštine u Beogradu, koalicijski partner u Vladi Slobodana Miloševića i javni organizator paravojnih jedinica koje su sijale smrt u Hrvatskoj. Sam je dolazio u Hrvatsku i poticao na mržnju otvorenim govorima o potrebi da se Hrvati pobiju i protjeraju.

Na suđenju je tužiteljstvo izvelo 72 svjedoka koji su svjedočili da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva, a sve to je snimljeno i kamerama televizije. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi vojnici, a i sam Šešelj je boravio u okolici Voćina.

U izvještaju Instituta za forenzičku medicinu iz Zagreba (19. prosinca 1991.) navode se imena i drugi detalji za 43 osobe iz mjesta Voćin i Hum. Od 43 ubijenih 15 su bile žene, od kojih su njih 12 bile starosti između 57 i 76 godina. Među muškarcima njih jedanaest je bilo starosti između 60 i 84 godine. Većina ubijenih je ubijeno hitcima iz vatrenog oružja, dvije žene su umrle od ozljeda nanesenih oštrim predmetom, vjerojatno sjekirom. Za osam osoba nije se mogao utvrditi uzrok smrti jer su tijela bila spaljena u tolikoj mjeri da se uzrok smrti nije mogao odrediti. Među pronađem mrtvima bila je i jedna spaljena osoba s lisicama na rukama koja nije identificirana.

Sve žrtve osim jedne bili su Hrvati, rimokatolici. Jedina žrtva ne-hrvatske nacionalnosti bio je Stojan Nenadović, Srbin star 77 godina. Dr. Jerry Blaskovich koji je sudjelovao u obdukciji dijela žrtava, u svojoj knjizi „Anatomija prijevare“ donosi opis ozljeda nanesenih Stojanu Nenadoviću. Popis ozljeda nastalih mučenjem je podugačak i mučan, od ozljeda nanesenih udaranjem, gašenja opušaka na koži do filetiranja kože na donjim ekstremitetima. Prema Dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga“ Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.

Glavni huškači i krvnici  Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj pravno su – nevini ljudi!

Pred sudom u Haagu za zločin u Voćinu (među ostalim) bili su okrivljeni Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj. Posebno je zanimljivo Šešeljevo sudjelovanje u pripremi zločina i sudjelovanju pripadnika Srpske radikalne stranke, tzv. Šešeljevaca i „Belih orlova“. Iako je na kraju Tužiteljstvo odustalo od dijelova optužnice koji se odnose na zločine u Voćinu 1991. godine pred sud je izvedeno nekoliko svjedoka vezanih uz ovaj zločin.  Prema izjavi svjedokinje Jelene Radošević ubijanja hrvatski civila počela su nakon Šešeljeve posjete Voćinu u listopadu ili studenom 1991. Prema njenom iskazu Šešelj je došao dati „moralnu podršku vojnicima“, a prije toga je vidjela sedam autobusa ljudi sa šubarama na glavama, a za koje je kasnije saznala da su šešeljevi dobrovoljci iz Srbije. Dobrovoljce je predvodio vojvoda Radovan Novačić.

Dolazak šešeljevaca u Voćin u svom iskazu pred sudom u Hagu opisala je Julka Maretić iz Voćina. Prema njenom iskazu nakon njihova dolaska u listopadu 1991, četvorica Hrvata koji su radili za lokalne Srbe su nestali a troje susjeda je ubijeno. Voćin je napustila u prosincu 1991. godine.

Na sudu u Hagu također je svjedočio i Mladen Kulić. On je krajem kolovoza otišao iz Slatine u Voćin gdje je mobiliziran u Teritorijalnu obranu. Kulić je svjedočio o Šešeljevom posjetu Voćinu u studenom 1991. kao i o pripadnicima šešeljeve Srpske radikalne stranke. Prema njegovom iskazu šešeljevaca su se plašili i Hrvati i Srbi. Malden Kulić je inače 1995. uhapšen u Hrvatskoj i izveden pred sud u Bjelovaru pod optužbom da je odgovoran za zločine u Voćinu, ali zbog nedostatka dokaza pušten je na slobodu.

Kako je moguće da osoba koja je državljanin Srbije, parlamentarni zastupnik, koalicijski partner u vladi Srbije i Slobodana Miloševića s kojim blisko surađuje, koja organizira i naoružava paravojne postrojbe u Srbiji, koji ubijaju hrvatske civile u Srbiji, koja na TV-u poziva na klanje Hrvata, šalje državljane Srbije u Hrvatsku gdje čine brojne zločine, potiče na zločine, dolazi na teritorij Hrvatske otvoreno šireći mržnju i potiče na bestijalne zločine, a da nitko nije prepoznao udruženi zločinački poduhvat kao u slučaju šestorke?

Moguće je samo jedno objašnjenje: to su velikim djelom i politički procesi koji žele promijeniti istinu o ratovima na ovim područjima. Za čije interese? Onih koji su željeli da opstane Jugoslavija ili stvori Velika Srbija.

Izvor: narod.hr/croatiarevidiva.com