15. travnja 1913. Mirko Kokotović, kapetan i zvijezda Građanskog i Dinama – klubova za koje je igrao nezamislivih 20 godina!

Kokotović, foto: HNS, wikipedia.org

Bio je kapetan u čak četiri različita tima: Građanskom, Dinamu, reprezentaciji Banovine Hrvatske i reprezentaciji NDH. Veliki nogometaš, idol navijača Građanskog i Dinama za koje je igrao svim srcem velikoh, danas nezamislivih 20 godina. Dječak s bosanskih poljana pored Tuzle postao je idol purgera!

Godine 1945. navijači slomljenog, uništenog i od komunista zabranjenog najjačeg kluba bivše Jugoslavije, Građanskog, počeli su svi navijati za Dinamo: nasljednike “zagrebačkih plavih” kako su purgeri zvali slavni Građanski. Kako zbog plave boje dresa, tako i zbog igrališta Građanskog gdje je Dinamo igrao, ali i igrača kao Kokotović koji su najtežim danima komunističkog terora ostali – vjerni gradu i klubu!

 

Rođen u Lukavcu kraj Tuzle na današnji dan 1913. godine, bosanski pravoslavac, a postao je najveći purger što se uopće može postati. I to pravim redoslijedom, najprije kao idol kibica s istoka u dresu Građanskog, a kasnije u istom dresu, pod svetim imenom – Dinamo!

 

Dolazak “Koke” 1925. u Zagreb –  centar nogometa u Jugoslaviji

Zagrebački nogomet je dominirao u Jugoslaviji, čak tri kluba bili su prvaci te jake lige, od čega je pet titula odnio veliki Građanski, ljubimac purgera i velikog broja Hrvata.

Prilikom jednog napikavanja lopte na rodnoj grudi dok je imao 13 godina, prišli su mu tadašnji igrači Građanskog, Kokotović (nije nikakav rođak) i Bečanin Mantler. Potonji ga je na vrlo lošem hrvatskom nagovorio da dođe u Zagreb: “Ti mala, ti jenput dobro igrala nogomet. Dođi Zagreba.”

I to je učinio, 1925. godine.

U početku je živio u Maksimiru gdje je već živjelo četvero braće i sestara, pa je tamo i igrao nogomet za juniore NK Maksimira. Ali kako mu je najveći hobi bilo kupanje, vrlo često bi išao na Savicu na kupanac, a na putu do tamo nerijetko je haklao protiv tadašnjih juniora Građanskog. Nije im trebalo puno da skuže da mali ima štiha, pa su predložili: „Dođi k nama, u Građanski“.

I od tada do smrti: boja njegova života je zarazno plava – Građanski i Dinamo.

Ono što je interesantno, a kasnije je i sam priznao, je da mu je ime zapravo Miroslav. Ali jednom kada su ga zagrebački novinari prekrstili u Mirko, ostao je Mirko za sva vremena.

Bio je hitar, okretan, vrhunski dribler, igrač s vicom, vrhunski asistent (najviše Mari i Belom), lijevi pomagač, kako su onda zvali zahvalne ofanzivce, te krilo.

Prošao je sve strance trenere na klupi Građanskog: Mantlera, Donnellya, Riegera, Haftla. A najbolji? Dakako, Bukovi, koji ga je s lijevog krila prekomandirao na lijevog halfa, gdje je, po vlastitom priznanju, pružio najviše. Kaže da je tadašnji nogomet bio s više duše i srca, manje taktike, ali je Bukovi svakome znao pronaći idelanu poziciju, i zato je bio genijalac. Nije mu bilo strano od bekova raditi vrhunske centarforove, niti od centarhalfa krila.

Bio je kapetan u čak 4 različita tima: Građanskom, Dinamu, reprezentaciji Banovine Hrvatske i reprezentaciji NDH. Također je sudjelovao u najvećim pobjedama kluba: 4:0 protiv BSK-a u Beogradu, 4:0 u Budimpešti protiv Nagyavarada i 5:1 protiv Liverpoola gdje se upisao u strijelce.

Prvi poraz u povijesti Liverpoola izvan Otoka!

Matt Busby, koji će 30-ak godina kasnije stvoriti prvu pravu englesku dinastiju kao euro-silu (Busbyeve bebe), izjavljuje kako je Građanski uvjerljivo najjača ekipa protiv koje je ikada igrao.

S Građanskim uzima 3 prvenstva prije nego što je 1945. donijela tektonske promjene na zagrebačkoj sportskoj sceni – uništenje kluba i nogometa u Zagrebu. U Građanskom puca i penale, a najupečatljiviji je naravno, onaj jedan kojeg je promašio. Polufinale protiv Rapida iz Bukurešta u Srednjoeuropskom kupu, nakon dvije utakmice s dosadnim “nulama”, u majstorici promšuje penal za pobjedu a Rumunji odlaze u finale bacanjem novčića.

 

Kapetan Dinama u prvoj utakmici koja je igrana na igralištu Građanskog

Mirko Kokotović bio je i kapetan momčadi Dinama koja je 23. lipnja 1945., na igralištu Građanskog, odigrala prvu utakmicu pod novim imenom protiv reprezentacije Zrakoplovstva i pobijedila 2:0. S Dinamom sudjeluje u prvoj prvenstvenoj utakmici nove Jugoslavije i odmah osjeća kakav će tretman imati.

U Titogradu tuku Budućnost s 3:2 i sjedaju za bus koji ih vozi u Beograd na meč sa Zvezdom. Drugo jutro, novine ih ipak obavještavaju da je utakmica završila “samo” 2:2. Objašnjenje? Treći pogodak je postignut nakon isteka 90. minute.

“Koka” je bio velika Dinamova snaga u prvim poratnim godinama, ne samo igrački, nego i kadrovski. Tako dijelom kao igrač, a dijelom kao trener sudjeluje u prvom naslovu u novoj državi, 1948. godine.

Za Građanski i Dinamo nastupao je puna dva desetljeća, od 1929. do 1949. godine.

U tom razdoblju odigrao je ukupno 559 utakmica te se tako nalazi na četvrtom mjestu s najviše nastupa u klubu, iako ta brojka nije u potpunosti točna jer nedostaje statistika za pojedine prijateljske utakmice prije 1945. godine. Što se tiče golova, njih je zabio ukupno 114. Također se sa 285 nastupa nalazi na drugom mjestu liste ‘Najviše nastupa u prvenstvu’ odmah iza nedodirljivog Dražena Ladića.

Uz jednu utakmicu za ,,B” ekipu (1936), odigrao je i 23 utakmice i postigao četiri gola za reprezentaciju Jugoslavije.

Kokotović je 15 nastupa imao je i u dresu nogometne reprezentacije NDH i Banovine Hrvatske od 1940.-1944. godine. U tih 15 utakmica, 6 puta nosio je kapetansku vrpcu te postigao 2 pogotka. Prvi put nastupio je 2. travnja 1940. u utakmici NDH protiv Švicarske (4:0) u Zagrebu (ujedino bio i prvi kapetan Hrvatske), a posljednji put 9. travnja 1944. NDH protiv Slovačke (7:3) u Zagrebu.

Izvor: narod.hr/povijest.gnkdinamo.hr