Četrnaestorica franjevačkih mučenika dali su svoj život za Krista Gospodina u Pragu 15. veljače 1611. godine.
>Ovi herojski redovnici koji su prolili mučeničku krv žele i nama danas poručiti: “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju”. (Lk 6, 27). Ubijeni su iz mržnje prema katoličkoj vjeri od razularene i naoružane protestantske mase koja je upala u samostan, rušila i ubijala sve pred sobom.
Prag je 1611. godine bio rezidencijski grad cara Rudolfa II. Gotovo 80 % stanovništva bilo je protestansko. Često je dolazilo do sukoba između protestanata i katolika, jer su protestanti napadali katolike koji su bili manjina, a širila se i mržnja prema Katoličkoj crkvi. Tako su svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici živjeli u strahu i stalnoj životnoj opasnosti. U to su se doba u Bohemiji širile razne protestantske sekte, neprijateljski raspoložene prema katolicima i prema katoličkoj Habsburškoj dinastiji. Mnoge katoličke crkve i samostani u Pragu često su bili na meti napada, pa su tako i bili pljačkani.
Franjevci reda Manje braće (OFM) u Prag su došli 1604. i nastanili su se u samostanu pored crkve Gospe Snježne u praškom Novom Gradu. Došli su u Prag iz različitih zemalja zapadne Europe i u tada pretežno protestantskom gradu služili su kao svijetli primjer kršćanskog života. Bili su pravo franjevačko međunarodno bratstvo, vrsni duhovnici i propovjednici, a unatoč različitim nacionalnostima živjeli su uzornim redovničkim životom.
Bila su među njima četiri Čeha, četiri Talijana, tri Nijemca, te po jedan Francuz, Španjolac i Nizozemac. Željeli su pokazati da je suživot protestanata i katolika itekako moguć. Nekim fanatičnim protestantima to je smetalo i širili su mržnju prema katoličkoj habsburškoj dinastiji i Katoličkoj crkvi, a katolički svećenici, redovnici, redovnice i vjernici živjeli su u strahu i stalnoj životnoj opasnosti. Mnoge katoličke crkve i samostani u Pragu često su bili na meti napada i pljački.
Na pokladni utorak, 15. veljače 1611. samostan je napalo oko 700 naoružanih osoba. Vrata crkve i samostana bila su zatvorena. Kad su zlotvori provalili, najprije su upali u crkvu gdje su ubili dvojicu svećenika. Jedan od njih, Juan Martínez, Španjolac, sakristan, želio je sakriti Presveti oltarski sakrament na sigurno mjesto, ali mu je odsječena desna ruka i odrubljena glava.
Tadašnji samostanski vikar, Bedřich Bachstein, Čeh, pokušao je spasiti šestoricu mlađe braće i pošao s njima na tavan samostana da se tamo sakriju. Nasilnici su i njih pronašli, sve ih pobili i njihova tijela bacili s krova crkve na pločnik. Trojicu redovnika pronašli su u zvoniku crkve i sa zvonika ih bacili u dvorište samostana. Samostan je opustošen, oduzeti su liturgijski predmeti, dokumenti uništeni, a oskvrnut je i grob jednog preminulog fratra.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
