Srce čovjekovo je središte čovjeka, zapravo sam čovjek. Takvo shvaćanje je prevladavalo u vrijeme kada je redovnica Margareta Alacoque dobila poruku o potrebi štovanja Srca Isusova. Ta pobožnost je, uz Božansko Milosrđe svete Faustine, jedina službeno priznata pobožnost Katoličke Crkve.
Po ovoj svetoj redovnici Krist Gospodin je dao čovječanstvu jednu od najljepših poruka: svaka osoba neka se posveti Srcu Isusovu. Svatko tko štuje Srce Isusovo, zna koliko je korisna i važna ta pobožnost.
A papa Leon XIII. naredio je posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu!
U mladosti bila je četiri godine teško bolesna, gotovo uzeta. Kad je jednom zgodom došla posjetiti samostan sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu, čula je jasno u sebi sljedeće riječi: “Hoću da budeš ovdje!”. Tada su joj bile 24 godine. Međutim, za Margaretu nije bilo dvoumljenja. Ona je znala da joj je progovorio Gospodin i da joj je mjesto u tom samostanu. U svom kratkom ovozemaljskom životu (umrla je s 43 godine), postigla je veoma visoki stupanj svetosti.
Sv. Margareta Alacoque je po zapovijedi svoje majke poglavarice, zapisivala svoja mistična iskustva i objave od Gospodina. U jednom viđenju koje je imala na blagdan sv. Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673., Isus joj je rekao ove riječi: “Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od mene.”
Tajne Srca Isusova nitko ne može znati, nego ih On sam objavljuje. A Tajna je u tome da je Božja narav ljubav, i to beskrajna, i stoga je ljudski um ne može shvatiti. Božju ljubav možemo samo doživjeti po Njegovom milosrđu i prihvatiti je vjerom. Upravo srce najbolje simbolizira tu Božju ljubav, odnosno njegovu narav. Božja je ljubav izvor života. Ali ta neopisiva i neshvatljiva Božja ljubav toliko je vrijeđana od ljudi. Jedno od viđenja sv. Margarete objavljuje upravo to: neizmjernu Božju ljubav i uvrede koje Bogu nanosi nezahvalno čovječanstvo. A sv. Margareta je to vidjela ovako: na prijestolju od plamenova sjajnijih od sunca, stajao je Isus sa Srcem koje je bilo okrunjeno trnovom krunom, a nad Srcem se nalazio križ. Taj križ je bio ondje od prvih trenutaka njegova utjelovljenja. Dakle, gorčina patnje tj. križa, što je Bogu bila sposobna zadati čovjekova nezahvalnost, bila je “usađena” u Presveto Srce Isusovo od časa kad je postao čovjekom, tj. od njegova utjelovljenja.
I ta ljubav Srca Isusova nije pitala za cijenu: predala se na Križu za cijelo čovječanstvo.
Sveta Margareta svim se srcem i snagama trudila ispuniti misiju koju joj je odredio Gospodin: štovanje Srca Isusova i širenje te pobožnosti, te pružiti zadovoljštinu za uvrede nanesene Bogu koji je izvor svake dobrote.
Devet prvih petaka u mjesecu, uz obveznu ispovijed i pričest, posvećeno je upravo Srcu Isusovu, Božjoj ljubavi, te želji vjernika da mu to zahvale na ovaj način.
