Foto: Wikipedia

„Poseban vrhunac Zajčeve opere jest susret Zrinskoga i Sokolovića u drugom činu u kojemu turski vezir nudi grofu kraljevsku krunu u zamjenu za ključeve Sigeta, a Zrinski odbija riječima: Hrvatu ban je kralj, on mjesto kralja vlada.“ (Vjesnik, listopad 2010.)

Na današnji dan 16. prosinca 1914. umro je veliki hrvatski (podrijetlom Čeh) skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog Ivan Zajc. Autor je daleko najpoznatije hrvatske opere koja je postala dijelom ne samo hrvatske umjetničke povijesti, već i opće povijesti Hrvata – opere Nikola Šubić Zrinski.

Školuje se u Milanu, gdje je na Konzervatoriju studirao od 1850. do 1855. godine. Povratkom u Rijeku prihvatio je mjesto dirigenta i koncertnog majstora Gradskog kazališnog orkestra, Godine 1862. odlazi u Beč gdje se uspješno bavi pisanjem opereta. Već od prve operete Momci na brod (Mannschaft am Bord) Zajc je imao veliki uspjeh kod publike što su slijedeće operete samo potvrdile. No u Beču je napisao i svoje prve skladbe na hrvatski tekst, među njima treba istaknuti rodoljubni zbor U boj (1866) koji će kasnije uvrstiti u operu “Nikola Šubić Zrinjski”.

Godine 1870. Zajc je došao u Zagreb gdje je postao ravnatelj i dirigent prve stalne hrvatske opere, i ravnatelj glazbene škole Glazbenog zavoda. Operu je vodio do 1889. tj. do njezinog prvog ukidanja, a školu do umirovljenja. U Operi je proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod Zajčevim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta.

Zajc nije samo utemeljitelj hrvatske opere kao umjetničke ustanove već je opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio i u stvaralačkom smislu jer je do njegova dolaska u Zagreb bila izvedena samo jedna hrvatska opera – “Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskog. Zajčev skladateljski opus vrlo je bogat, a njegova rukopisna ostavština broji preko tisuću jedinica građe.

 

Izvor: narod.hr