Uzor kršćanskim ženama, omiljena vladarica i u Italiji i u Njemačkoj, obrazovana i mudra, neprestano je vodila brigu za siromahe i nevoljnike. Pobožna mirotvorka, sudjelovala je u obnovi vjerskog života, osnivala samostane, gradila crkve i potpomagala slavenske misionare.
Danas slavimo svetu Adelu (francuski Adélaïde de Bourgogne, njemački Adelheid von Burgund), njemačku caricu i sveticu, vjerojatno najznačajniju ženu X. stoljeća. Kći burgundskoga kralja Rudolfa II, rodila se 931. u Orbeu (danas švicarski kanton Vaud). U prvom braku, od 947. do 950, bila je supruga talijanskoga kralja Lotara. Nakon muževe smrti zarobio ju je 950. markgrof Berengar II. Ivrejski. Kad nije htjela postati ženom njegovog sina, dao ju je zatvoriti u Comu. Uspjela je pobjeći s kćerkom Emmom u Canossu i pozvala u pomoć njemačkog kralja Otona I. Velikog. On je porazio Berengara i oženio se 951. Adelom u lombardijskom kraljevskom gradu Paviji. Papa Ivan XII. okrunio ih je 962. u Rimu za cara i caricu Svetog Rimskog Carstva. Majka cara Otona II, nakon smrti Otona I. (973.) znatno je utjecala na vođenje državnih poslova, unatoč nesklonosti svoje snahe, bizantske princeze Teofane. Nakon sinove smrti (983), u doba maloljetnog Otona III, bila je regentica.
Uzor kršćanskim ženama, omiljena vladarica i u Italiji i u Njemačkoj, obrazovana i mudra, neprestano je vodila brigu za siromahe i nevoljnike. Pobožna mirotvorka, sudjelovala je u obnovi vjerskog života, osnivala samostane, gradila crkve i potpomagala slavenske misionare. Preminula je na današnji dan, 16. prosinca 999, u benediktinskoj opatiji Seltz u Alzasu, koju je i osnovala. Svetom ju je proglasio 1097. papa Urban II. Gioachino Rossini posvetio joj je 1817. svoju operu « Adelaide di Borgogna ». Zaštitnica je nevjesta, prognanika, izbjeglica, zatvorenika, roditelja s mnogo djece, očuha i maćeha, kraljevni, carica, udovica, ponovno udatih i oženjenih osoba te žrtava nasilja.
