16. rujna 1893. fra Eugen Kukina – kako je zaklan u bolnici omiljeni slavonski svećenik?

Foto: zupa-cernik.com

Jedan od najpoznatijih gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, fra Eugen Kukina, ubijen od UDBA-e novogradiškog kraja na bolesničkoj postelji rezanjem grkljana i ubodima nožem dana 9. listopada 1945. godine. U Cerniku je službovao devetnaest godina brinući o  siromasima i potrebitima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio je izdan od subrata, franjevca iz Slovenije kojeg je primio kada je Hitler protjerao katoličke svećenike iz Slovenije koje je NDH dragovoljno prihvatila još 1941. godine, a djelo je prema istraživanjima Roberta Vujice izvršio 15-godišnji ministrant. Njih dvojicu je zavrbovala UDBA u Novoj Gradiški gdje je glavnu riječ vodio zloglasni Ivan Krajačić Stevo.

Fra Eugen Kukina, rođen je 16. rujna. 1893. u Varaždinu od roditelja Ivana i Marije rođ., Kebl. Studirao je filozofiju u Varaždinu, a bogosloviju u Zagrebu gdje je 1917. zaređen za svećenika.

Jedan od najpoznatijih gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, fra Eugen Kukina, je bio ubijen je na bolesničkoj postelji rezanjem grkljana i ubodima nožem 9. listopada 1945. godine. U Cerniku je službovao devetnaest godina, uz jedan kraći prekid.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Možda je to razdoblje  u kojem je on službovao kao župnik i gvardijan u Cerniku bilo najteže u povijesti ovog samostana i župe. Možda se može uspoređivati s događajima “iz turskog vakta“ dok je Cernik bio 155 godina pod Turcima.

Rimski vojvoda Brut Stariji bio jedan je od osnivača Rimske republike. Toliko je bio strog i okrutan da je osobno pogubio dvojicu svojih sinova koji su se upleli u urotu protiv Republike. Nešto slično dogodilo se početkom listopada 1945. godine u Cerniku kod Nove Gradiške. Glavni nositelji radnje bili su o. Eugen Kukina, gvardijan cerničkog franjevačkog samostana, nakon prvog i drugog svjetskog rata (u dva navrata), i njegovi bliski suradnici slovenski franjevac o. Mohor, koji je ovdje bio u progonstvu. Po izričitoj želji o. Kukine , o. Mohor je vršio službu njegova zamjenika, samostanskog vikara, dok se ovaj liječio u riječkoj bolnici na Sušaku od posljedica moždanog udara. O. Mohor je bio vjerni suradnik novogradiške UDBE, što o. Kukina ni u snu nije mogao slutiti, a još manje da će ga ubiti njegov petnaestogodišnji ministrant B., koji mu je pomagao kod oltara pri Službi Božjoj, piše zupa-cernik.com

Za one čitatelje koji ne znaju što je nekrologij treba treći da se radi o grčkoj riječi koja prenosi posmrtni govor ili novinski članak o pokojniku. Tako je nekrologij cerničkog Franjevačkog samostana za nadnevak 9. listopada 1945. godine zabilježio slijedeće: „ O. Eugen Kukina iz Varaždina, vikar, vjeroučitelj, boravio: na Trsatu u Rijeci, Cerniku, Našicama, Vukovaru, Bjelovaru te naposljetku opet u Cerniku i na Trsatu. Za vrijeme liječenja od moždanog udara u bolnici na Sušaku okrutno je ubijen, po narudžbi UDBE iz Nove Gradiške, u 52 godini života, 35 redovništva i 34 svećeništva.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Spomenica trsatskog samostana za isti nadnevak pridodaje: „ Dana 9. listopada 1945. godine u 7 sati ujutro zaklao ga je jedan pacijent rodom iz Krivog puta. Ubojica je s velikim kuhinjskim nožem pokojniku prerezao grkljan i zadao mu još mnogo drugih rana. Smrt o. Kukine, nastavlja trsatska samostanska Spomenica, narod je, uslijed prilika u kojima živi svećenstvo, kojekako tumačio pogotovo kad se pročulo da liječnik nije ubojicu proglasio neubrojivim. Ubojica se, po kazivanju svjedoka, bacio s trećeg kata u bolnici, ali je ostao neozlijeđen.“ (Tako su prenijeli UDBINI izvori!) „Navodno su ga , nakon toga odvezli u Ičiće kod Opatije, ali se o prošlom događaju ništa nije moglo saznati!“, zaključuje kroničar trsatskog samostana.

Samostalni istražitelj komunističkih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću gospodin Robert Vujica, neumorno je istraživao dok nije došao do pouzdanih rezultata svoga istraživanja tko je ubio o. Eugena Kukinu, gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, krvave 1945. godine i to pola godine nakon službenog završetka rata.

Propitivao se kod starijih ljudi u novogradiškom kraju koji nešto znaju o ovom konkretnom slučaju. Opći je zaključak, kaže nam gospodin Vujica, da su ljudi u ovom kraju, i ne samo ovdje nego i u čitavoj Hrvatskoj, jako zastrašeni od bivšeg totalitarnog režima pa se ni dan danas , s odmakom od 73 godine od samog događaja, ne usuđuje o tome otvoreno progovoriti. Sva sreća da su otvoreni i komunistički arhivi iz tog razdoblja pa su mu i oni uvelike pomogli da dođe do prave istine, odnosno do imena i prezimena krvnika iz Cernika. U većinu ovakvih i sličnih udbaških zlodjela u novogradiškom kraju umiješan je Ivan Stevo Krajačić iz Dragalića kod Nove Gradiške, nastavlja svoje kazivanje Vujica. Njegov suradnik u slučaju o. Kukine bio je izvjesni Dušan Žigić, četnik iz Šumetlice kraj Cernika, sela u kojem je nekoć živjelo većinsko pravoslavno pučanstvo. On je teško optužio o. Kukinu za djela koja dotični nije izvršio. Između ostaloga pripisana su mu zlodjela kao što su pokrštavanje pravoslavaca u ovom mjestu i rušenje njihove bogomolje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Među njihove vjerne suradnike treba pripisati i dvojicu gore spomenutih „crkvenih ljudi“: slovenskog franjevca o. Mohora Horvata i ubojicu, petnaestogodišnjeg ministranta B. K. B.

Nakon tog ubojstva o. Mohor je apostatirao, napustio je svećeništvo i Franjevački red. Mnogi su ga viđali u gradu u pijanom stanju i u raskalašenom ženskom društvu. Navodno da je i umro od posljedica alkoholizma u Zagrebu“, saznajemo od istog izvora.

Dugo se vremena nije moglo otkriti, a nije se niti smjelo znati, tko je zaklao gvardijana o. Kukinu u krevetu sušačke bolnice u Rijeci. UDBA je vješto sakrivala mogućeg izvršitelja naredbe. U Cerniku i okolici kružile su glasine da ga je ubio jedan bivši oficir JNA iz ovog kraja. Navodno da je neko vrijeme službovao u vojarni u Gospiću. Bio je poznat po grubostima i primitivnosti osobito prema ročnicima iz ovog kraja koji su išli u školu za spremanje svećenika.

Potom su kružile glasine koje je UDBA vješto ubacivala kao kost među narod da je ga je ubio jedan bivši Skojevac, koji je živio u blizini samostana. A sve to u nakani da sakriju tragove koji bi ukazivali na stvarnog ubojicu. U međuvremenu i on je umro. Pred samu smrt, prenosi jedan drugi izvor, na svećenikovo pitanje želi li se pomiriti s Bogom navodno je dotični odgovorio: „Kome sam služio cijeli svoj život neka njemu bude i moja duša!“ S obzirom da se predstavljao kao uvjereni bezvjerac, kao i većina SKOJ-evaca, na mramornom spomen obilježju nije dao urezati riječi „Počivao u miru Božjem!“, a niti je bilo za vidjeti križa kao kršćanskog simbola. I to je ukazivalo na to da je možebitni ubojica upravo taj. Još je jednom UDBI pošlo za rukom usmjeriti istraživanja u krivom smjeru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, upornost gospodina Vujice se isplatila. Zahvaljujući vlastitoj želji da uspije i dođe do prave istine i otvaranjem skrivenih komunističkih arhiva, koje su još preostale od komunističkih vlasti, uspio je doći do vrijednih saznanja tko je stvarni ubojica o. Kukine, i tko ga je lažno optužio. Lažno ga je optužio izvjesni Dušan Žigić, šef OZNE za novogradiško područje u tom razdoblju, a krvnik i ubojica bio je maloljetnik inicijala B. K. B. Uz to što je bio maloljetnik k tomu je bio i ministrant, a izdajica bio je slovenski franjevac o. Mohor Horvat. Tako se, po ne znamo koji put potvrdila ona narodna mudrost koja veli: „Zaklela se zemlja raju da se svačije tajne znaju!“, završava zupa-cernik.com

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.