16. rujna 1893. fra Eugen Kukina – kako je zaklan u bolnici omiljeni slavonski svećenik?

Foto: zupa-cernik.com

Jedan od najpoznatijih gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, fra Eugen Kukina, ubijen od UDBA-e novogradiškog kraja na bolesničkoj postelji rezanjem grkljana i ubodima nožem dana 9. listopada 1945. godine. U Cerniku je službovao devetnaest godina brinući o  siromasima i potrebitima.

Bio je izdan od subrata, franjevca iz Slovenije kojeg je primio kada je Hitler protjerao katoličke svećenike iz Slovenije koje je NDH dragovoljno prihvatila još 1941. godine, a djelo je prema istraživanjima Roberta Vujice izvršio 15-godišnji ministrant. Njih dvojicu je zavrbovala UDBA u Novoj Gradiški gdje je glavnu riječ vodio zloglasni Ivan Krajačić Stevo.

Fra Eugen Kukina, rođen je 16. rujna. 1893. u Varaždinu od roditelja Ivana i Marije rođ., Kebl. Studirao je filozofiju u Varaždinu, a bogosloviju u Zagrebu gdje je 1917. zaređen za svećenika.

Jedan od najpoznatijih gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, fra Eugen Kukina, je bio ubijen je na bolesničkoj postelji rezanjem grkljana i ubodima nožem 9. listopada 1945. godine. U Cerniku je službovao devetnaest godina, uz jedan kraći prekid.

Možda je to razdoblje  u kojem je on službovao kao župnik i gvardijan u Cerniku bilo najteže u povijesti ovog samostana i župe. Možda se može uspoređivati s događajima “iz turskog vakta“ dok je Cernik bio 155 godina pod Turcima.

Rimski vojvoda Brut Stariji bio jedan je od osnivača Rimske republike. Toliko je bio strog i okrutan da je osobno pogubio dvojicu svojih sinova koji su se upleli u urotu protiv Republike. Nešto slično dogodilo se početkom listopada 1945. godine u Cerniku kod Nove Gradiške. Glavni nositelji radnje bili su o. Eugen Kukina, gvardijan cerničkog franjevačkog samostana, nakon prvog i drugog svjetskog rata (u dva navrata), i njegovi bliski suradnici slovenski franjevac o. Mohor, koji je ovdje bio u progonstvu. Po izričitoj želji o. Kukine , o. Mohor je vršio službu njegova zamjenika, samostanskog vikara, dok se ovaj liječio u riječkoj bolnici na Sušaku od posljedica moždanog udara. O. Mohor je bio vjerni suradnik novogradiške UDBE, što o. Kukina ni u snu nije mogao slutiti, a još manje da će ga ubiti njegov petnaestogodišnji ministrant B., koji mu je pomagao kod oltara pri Službi Božjoj, piše zupa-cernik.com

Za one čitatelje koji ne znaju što je nekrologij treba treći da se radi o grčkoj riječi koja prenosi posmrtni govor ili novinski članak o pokojniku. Tako je nekrologij cerničkog Franjevačkog samostana za nadnevak 9. listopada 1945. godine zabilježio slijedeće: „ O. Eugen Kukina iz Varaždina, vikar, vjeroučitelj, boravio: na Trsatu u Rijeci, Cerniku, Našicama, Vukovaru, Bjelovaru te naposljetku opet u Cerniku i na Trsatu. Za vrijeme liječenja od moždanog udara u bolnici na Sušaku okrutno je ubijen, po narudžbi UDBE iz Nove Gradiške, u 52 godini života, 35 redovništva i 34 svećeništva.“

Spomenica trsatskog samostana za isti nadnevak pridodaje: „ Dana 9. listopada 1945. godine u 7 sati ujutro zaklao ga je jedan pacijent rodom iz Krivog puta. Ubojica je s velikim kuhinjskim nožem pokojniku prerezao grkljan i zadao mu još mnogo drugih rana. Smrt o. Kukine, nastavlja trsatska samostanska Spomenica, narod je, uslijed prilika u kojima živi svećenstvo, kojekako tumačio pogotovo kad se pročulo da liječnik nije ubojicu proglasio neubrojivim. Ubojica se, po kazivanju svjedoka, bacio s trećeg kata u bolnici, ali je ostao neozlijeđen.“ (Tako su prenijeli UDBINI izvori!) „Navodno su ga , nakon toga odvezli u Ičiće kod Opatije, ali se o prošlom događaju ništa nije moglo saznati!“, zaključuje kroničar trsatskog samostana.

Samostalni istražitelj komunističkih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću gospodin Robert Vujica, neumorno je istraživao dok nije došao do pouzdanih rezultata svoga istraživanja tko je ubio o. Eugena Kukinu, gvardijana Franjevačkog samostana u Cerniku, krvave 1945. godine i to pola godine nakon službenog završetka rata.

Propitivao se kod starijih ljudi u novogradiškom kraju koji nešto znaju o ovom konkretnom slučaju. Opći je zaključak, kaže nam gospodin Vujica, da su ljudi u ovom kraju, i ne samo ovdje nego i u čitavoj Hrvatskoj, jako zastrašeni od bivšeg totalitarnog režima pa se ni dan danas , s odmakom od 73 godine od samog događaja, ne usuđuje o tome otvoreno progovoriti. Sva sreća da su otvoreni i komunistički arhivi iz tog razdoblja pa su mu i oni uvelike pomogli da dođe do prave istine, odnosno do imena i prezimena krvnika iz Cernika. U većinu ovakvih i sličnih udbaških zlodjela u novogradiškom kraju umiješan je Ivan Stevo Krajačić iz Dragalića kod Nove Gradiške, nastavlja svoje kazivanje Vujica. Njegov suradnik u slučaju o. Kukine bio je izvjesni Dušan Žigić, četnik iz Šumetlice kraj Cernika, sela u kojem je nekoć živjelo većinsko pravoslavno pučanstvo. On je teško optužio o. Kukinu za djela koja dotični nije izvršio. Između ostaloga pripisana su mu zlodjela kao što su pokrštavanje pravoslavaca u ovom mjestu i rušenje njihove bogomolje.

Među njihove vjerne suradnike treba pripisati i dvojicu gore spomenutih „crkvenih ljudi“: slovenskog franjevca o. Mohora Horvata i ubojicu, petnaestogodišnjeg ministranta B. K. B.

Nakon tog ubojstva o. Mohor je apostatirao, napustio je svećeništvo i Franjevački red. Mnogi su ga viđali u gradu u pijanom stanju i u raskalašenom ženskom društvu. Navodno da je i umro od posljedica alkoholizma u Zagrebu“, saznajemo od istog izvora.

Dugo se vremena nije moglo otkriti, a nije se niti smjelo znati, tko je zaklao gvardijana o. Kukinu u krevetu sušačke bolnice u Rijeci. UDBA je vješto sakrivala mogućeg izvršitelja naredbe. U Cerniku i okolici kružile su glasine da ga je ubio jedan bivši oficir JNA iz ovog kraja. Navodno da je neko vrijeme službovao u vojarni u Gospiću. Bio je poznat po grubostima i primitivnosti osobito prema ročnicima iz ovog kraja koji su išli u školu za spremanje svećenika.

Potom su kružile glasine koje je UDBA vješto ubacivala kao kost među narod da je ga je ubio jedan bivši Skojevac, koji je živio u blizini samostana. A sve to u nakani da sakriju tragove koji bi ukazivali na stvarnog ubojicu. U međuvremenu i on je umro. Pred samu smrt, prenosi jedan drugi izvor, na svećenikovo pitanje želi li se pomiriti s Bogom navodno je dotični odgovorio: „Kome sam služio cijeli svoj život neka njemu bude i moja duša!“ S obzirom da se predstavljao kao uvjereni bezvjerac, kao i većina SKOJ-evaca, na mramornom spomen obilježju nije dao urezati riječi „Počivao u miru Božjem!“, a niti je bilo za vidjeti križa kao kršćanskog simbola. I to je ukazivalo na to da je možebitni ubojica upravo taj. Još je jednom UDBI pošlo za rukom usmjeriti istraživanja u krivom smjeru.

Međutim, upornost gospodina Vujice se isplatila. Zahvaljujući vlastitoj želji da uspije i dođe do prave istine i otvaranjem skrivenih komunističkih arhiva, koje su još preostale od komunističkih vlasti, uspio je doći do vrijednih saznanja tko je stvarni ubojica o. Kukine, i tko ga je lažno optužio. Lažno ga je optužio izvjesni Dušan Žigić, šef OZNE za novogradiško područje u tom razdoblju, a krvnik i ubojica bio je maloljetnik inicijala B. K. B. Uz to što je bio maloljetnik k tomu je bio i ministrant, a izdajica bio je slovenski franjevac o. Mohor Horvat. Tako se, po ne znamo koji put potvrdila ona narodna mudrost koja veli: „Zaklela se zemlja raju da se svačije tajne znaju!“, završava zupa-cernik.com

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/zupa-cernik.com