Najprije je bila na razne načine mučena, osobito okrutno na kotaču, pa kad je nakon toga ostala vjerna Kristu i postojana u odluci da ne žrtvuje poganskom božanstvu, bačena je u amfiteatar. Lavovi su je usmrtili, ali joj tijela nisu okusili, na zaprepaštenje pogana u gledalištu. Bilo joj je svega petnaest godina kada je podnijela mučeništvo za vjeru.
Sveta Eufemija rodila se u gradu Kalcedonu blizu Carigrada u uglednoj patricijskoj obitelji. U mladosti je dobila kršćanski odgoj, te se u svom gradu odlikovala i krepostima i ljepotom. Kao kći uglednog građanina vjerojatno je polazila i neku školu u Kalcedonu, jer je ponegdje prikazana u studentskom plaštu. Za vladanja cara Dioklecijana, koji je progonio kršćane, bila je optužena zato što je odbila prinijeti žrtvu gradskom idolu te je zatvorena zajedno s četrdeset i devet drugih kršćana.
Najprije je bila na razne načine mučena, osobito okrutno na kotaču, pa kad je nakon toga ostala vjerna Kristu i postojana u odluci da ne žrtvuje poganskom božanstvu, bačena je u amfiteatar. Lavovi su je usmrtili, ali joj tijela nisu okusili, na zaprepaštenje pogana u gledalištu. Bilo joj je svega petnaest godina kada je podnijela mučeništvo za vjeru.
Njezino su tijelo pobožni kršćani sačuvali, sahranivši ga negdje u Kalcedonu, a – kad su dobili slobodu vjere – na njezinu su grobu sagradili veliku crkvu. U Carigradu je zavladao car Nicefor, koji bijaše ikonoborac (protivnik štovanja svetačkih slika i moći). Vjernici su se pribojavali da se ne bi odvažio te oskvrnuo i relikvije svete Eufemije. Prastara predaja kaže da je jedne olujne noći mramorni sarkofag s tijelom mučenice nestao iz Carigrada.
Možda su ga pobožni ribari bili ukrcali na svoje lađe u namjeri da ga smjeste na neko sigurno mjesto. Iste je godine (800.) čudesno – morem – dospio do Rovinja. Ovdašnja predaja nadalje veli da su se građani Rovinja uzalud mučili cijeli dan pokušavajući volovima i konjima izvući sarkofag. To je uspjelo tek nekom dječaku (u drugoj verziji nekoj siromašnoj udovici) s parom dotad neupregnutih junica.
Time se zacijelo željelo poručiti da – kad je Bog na djelu – njemu nisu potrebni ni snažni mišići životinja niti snalažljivost ljudska da ostvari što je naumio, već se radije služi slabima i malenima, svaki put iznova zbunjujući čovjeka u njegovu umišljenu ponosu. „Ja sam Eufemija Kalcedonska – koja krvlju svojom zaručih se za Isukrsta”, predstavila se svetica dječaku kad mu se, prema istoj predaji, ukazala i poslala ga da siđe na obalu te svojim junicama izvuče veliki mramorni sarkofag s njezinim tijelom, koji će postati simbol i slava Rovinja. Zbog izuzetne dragocjenosti sarkofaga, odmah je sagrađena kapela uz crkvu sv. Jurja u Rovinju. U njoj je bio sarkofag do 950. godine. Tada je sagrađena veća crkva posvećena sv. Eufemiji i sv. Jurju.
