Partizanski zločini trajali su godinama nakon završetka rata i tragedije hrvatskih vojnika i civila na Bleiburgu 1945.
Masovna i pojedinačna ubojstva bila su redovito pravilo terora i mržnje komunista prema svim ljudima koji bi im se našli na putu.
Nemilosrdnost komunista i zločini u mirnodopsko vrijeme (izvan ratnih događanja) uvelike su nadmašili čak i zločine nacista u mirnodopsko vrijeme.
Bilo je to vrijeme nezamislivog terora, straha i ubijanja.
„Nisam kriva, znam da nisam kriva… Ako treba umrijeti, spremna sam i umrijeti“. Ove riječi sestre Žarke Ivasić gotovo su jedine ostale zapisane kao one koje je izgovorila suočivši se s pozivom Isusa Krista na najveću i najsvečaniju žrtvu ljubavi: polaganje života za svakog čovjeka, i prijatelja i neprijatelja.
Časna sestra Žarka Ivasić ubijena je u 38. godini života u Gospiću. U tom gradu godinama nakon rata život Hrvata nije vrijedio više od novčića. Teror i ubijanja prešli su svaku mjeru ljudskog poimanja, a Hrvati u Gospiću su strahovali za svoje živote svakog dana. Hrabro držanje i svijetli primjer časne sestre Žarke dao im je vjeru i nadu da ne pokleknu pred terorom i mržnjom na čovjeka i Boga.
Rođena u Krašiću, rodnom mjestu kardinala Stepinca, imala je u životu samo dvije želje: služiti Bogu i ljudima. To je i činila za vrijeme rata pomažući bolesnicima i ranjenima po hrvatskim bolnicama. Djelovala je u više bolnica: Gračacu, Banja Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. u Otočcu. Tijekom Drugoga svjetskog rata bolnica u Otočcu našla se na vjetrometini vojnih sila.
U bolnicu su pristizali ranjenici sukobljenih strana. Sestra Žarka nastojala je svakomu pristiglom ranjeniku pristupiti jednako, bez razlike, a u skladu sa svojim milosrdničkim poslanjem svjedočiti Isusa Krista u ljubavi prema svakom čovjeku. To je istodobno bilo razlogom zbog kojega su u Gospiću 1946. komunističke vlasti osudile sestru Žarku na smrt vješanjem.
Zamolbe njezine Družbe za smanjenjem kazne ishodile su samo drugačiju smrt – strijeljanjem.
Prema zapisniku od 15. svibnja 1946., pisanom u zatvoru Okružnog suda za Liku u Gospiću, sestri Žarki Ivasić određen je dan i sat izvršenja presude: 16. svibnja 1946., u četiri sata ujutro. Posljednja želja osuđenice, navodi zapisnik, bila je „da ju posjeti svećenik i jedna od bolničkih časnih sestara“.
Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice, koja smrt podnosi čvrstom vjerom u Gospodina. Glas mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi potičući na svjedočanstvo kršćanske vjere i ljubavi prema bližnjemu.
Strijeljana je na današnji dan 16. svibnja 1946. u Gospiću, a tijelo joj počiva u blizini kapelice Svete Marije Magdalene na gospićkom groblju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
