Na današnji dan 1368. započeto je pisanje Misala kneza Novaka – jedne od najljepših hrvatskih glagoljičkih knjiga. On je danas pohranjen u Nacionalnoj knjižnici u Beču, Austrija. Stihovi kneza Novaka, iz starog hrvatskog roda Mogorovića, pisani su na čakavštini sa elementima crkvenoslavenskoga.
Misal kneza Novaka je hrvatskoglagoljski misal (270 listova) koji je zrelom ustavnom glagoljicom i hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1368. na jednom od svojih posjeda u Krbavi vlastoručno napisao visokoobrazovani glagoljaš humanist, knez Krbave Novak Disislavić, iz ličke Ostrovice, dvorski vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca, kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan.
Njena prekrasna glagoljička slova poslije su bila korištena kao predložak za pripremu prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (Missale Romanum), otisnute samo 28 godina poslije Gutenbergove Biblije u Kosinju, Lika.
Knez Novak bio je iz Ostrovice, iz plemena Mogorovića.
Spomenuti misal važan je i zbog kratkoga glagoljičkog zapisa dopisanoga više od stotinu godina nakon njezina nastanka, točnije, godine 1482. U njemu Hrvat Juraj Žakan u Izoli (Istra), oduševljeno spominje tekuće aktivnosti oko pripreme prvotiska iz godine 1483. riječima Vita, vita, tsak naš gori gre…
Grad Izola, danas u Sloveniji, je u srednjem vijeku bio jako središte glagoljaša Hrvata.
Uokvireno crveno na stranici predstavlja zapis đakona Jurija, koji je rukom napisao na ovoj stranici sljedeće:
Vita, vita, štampa naša gori gre!
Tako ja oću, da naša gori gre!
1482. miseca ijuna 20.
To bje pisano v grade Izule.
To pisa Juri, žakan iz Roča,
Bog mu pomagaj i vsem ki mu
dobro ote.
