Afera koja je dovela do prve i jedine ostavke nekog američkog predsjednika u povijesti.
Na današnji dan 1972. u hotelsko-poslovnom kompleksu Watergate u Washingtonu policija je uhitila petoricu provalnika u urede središnjice Demokratske stranke. Provalnici su bili neobični po tome što je kod njih pronađena oprema za prisluškivanje, 2,300 dolara u novčanicama s rednim serijskim brojevima, radio uređaj s mogućnošću slušanja policijskih frekvencija i 40 rola neiskorištenog filma. Jedan od provalnika, Jim McCord, bio je bivši agent CIA-e i trenutni član osiguranja izborne kampanje predsjednika Nixona. U adresarima dvojice provalnika pronađeni su brojevi telefona s oznakama “W House” i “W.H.” Provalu u prostorije konkurentske stranke naredila je administracija predsjednika Richarda Nixona, a tajnu protuzakonitu operaciju odobrio je čak i Nixonov ministar pravosuđa John Mitchell. Nakon uhićenja petorice provalnika Nixonova je administracija pokušala zataškati skandal i prisiliti FBI da ne provede istragu.
Međutim, FBI nije bio pod kontrolom Bijele kuće, istraga je vodila do sve viših i viših dužnosnika, dok na kraju nije pronađeno da je i sam predsjednik Nixon bio upleten u pokušaj sprečavanje istrage.
Na današnji dan 1972. u hotelsko-poslovnom kompleksu Watergate u Washingtonu policija je uhitila petoricu provalnika u urede središnjice Demokratske stranke. Provalnici su bili neobični po tome što je kod njih pronađena oprema za prisluškivanje, 2,300 dolara u novčanicama s rednim serijskim brojevima, radio uređaj s mogućnošću slušanja policijskih frekvencija i 40 rola neiskorištenog filma. Jedan od provalnika, Jim McCord, bio je bivši agent CIA-e i trenutni član osiguranja izborne kampanje predsjednika Nixona. U adresarima dvojice provalnika pronađeni su brojevi telefona s oznakama “W House” i “W.H.” Provalu u prostorije konkurentske stranke naredila je administracija predsjednika Nixona, a tajnu protuzakonitu operaciju odobrio je čak i Nixonov ministar pravosuđa John Mitchell. Nakon uhićenja petorice provalnika Nixonova je administracija pokušala zataškati skandal i prisiliti FBI da ne provede istragu.
Međutim, FBI nije bio pod kontrolom Bijele kuće, istraga je vodila do sve viših i viših dužnosnika, dok na kraju nije pronađeno da je i sam predsjednik Nixon bio upleten u pokušaj sprječavanje istrage.
Nixon je podnio ostavku (bio je jedini predsjednik u američkoj povijesti koji je to učinio). Nakon detaljne istrage optuženo je čak 69 članova Nixonove administracije, od čega je sud njih 48 proglasio krivima. Među njima su bili: ministar pravosuđa John N. Mitchell (19 mjeseci zatvora), njegov nasljednik ministar pravosuđa Richard Kleindienst (mjesec dana zatvora) i šef ureda Bijele kuće H. R. Haldeman (18 mjeseci zatvora).
Moguće je da bi i Nixon završio u zatvoru, no njegov nasljednik na predsjedničkoj funkciji, Gerald Ford, dao mu je puno i bezuvjetno predsjedničko pomilovanje za sve zločine koje je Nixon učinio za vrijeme mandata. To pomilovanje smatra se kontroverznim, jer je Nixon prethodno sam imenovao Forda na mjesto potpredsjednika SAD-a nakon što je izabrani potpredsjednik Spiro Agnew dao ostavku zbog jednog drugog skandala (Gerald Ford je jedini predsjednik u povijesti SAD-a koji nikada nije bio izabran na izborima, nego je imenovan na svoju poziciju).
