17. travnja 1969. umro Ivan Kujundžić – tko je komunistički mučenik iz Subotice u Bačkoj?

Foto: www.zkvh.org.rs

Ivan Kujundžić rođen je 1912. godine u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz poznatih hrvatskih društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ilija Kujundžić, Ivan Jesse Kujundžić, Pavao Kujundžić).

Taj svećenik-franjevac i hrvatski književnik svojim je radom obilježio križni put i progone Hrvata u Bačkoj (Vojvodina) za vrijeme komunizma, a sa skupinom svećenika Hrvata Bačke osuđen je na 12 godina teške robije u jugoslavenskim kazamatima.

Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature. Stvaralački rad mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.

Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja. Pisao je o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca Hrvata, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.

Pisao je i pripovijetke. Većina ih je objavljena u časopisu Obitelj te u zbirci Deran s očima.

15. kolovoza 1936. održana je glavna osnivačka skupština Hrvatske kulturne zajednice u Subotici, a u upravu su izabrani: Blaško Rajić za predsjednika, Mihovil Katanec za tajnika, a vijećnici su bili Ivan Kujundžić, Ive Prćić, Ladislav Vlašić te ini ugledni predstavnici hrvatske zajednice u Vojvodini, koja je 1918. postala prvi put u povijesti dio Srbije.

Bio je inicijatorom organiziranja katoličkih organizacija na području Bačke koja su snažno djelovala na nacionalno sazrijevanje hrvatske srednjoškolske i sveučilišne mladeži, a sve u duhu kršćanskih načela.

Kao takav bio je metom progona koju su sprovodile jugokomunističke vlasti nad Hrvatima i rimokatolicima u Srbiji. Godine 1948. su u Subotici osudili tri skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista lažno optužene da su pripadali “ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji”.

Ivan Kujundžić je bio dijelom skupine koja je osuđena 17. ožujka 1948. godine, a dobio je 12 godina robije kao “glavni organizator”. Osuđeni su još svećenici Vojislav Pešut, Alojzije Poljaković, Franjo Vujković, Šime Stantić, Stanko Stanić, Ante Sekulić, Joso Dulić, Dragutin Milonja, Ružica Draženović i Aleksandar Ivić.

Njegov opus kao bibliografa iznimno je vrijedan za sve autore koji su se poslije znanstveno bavili bunjevačko-šokačkim Hrvatima.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr