U vrijeme okupacije Baranje od 1991. do mirne reintegracije 1998. ubijeno je preko 200 civila, uglavnom starijih osoba nesrpske nacionalnosti, koji nisu željeli napustiti svoja ognjišta.
Nakon okupacije Paulin Dvora, koja se dogodila 16. prosinca 1991. pokrenuta je malo poznata akcija Hrvatske vojske koja je donijela prvu veliku vojnu pobjedu oko grada Osijeka. Pošto je Osijek, nakon pada Vukovara i osvajanja sela južno od grada koja se se junački branila mjesecima (Laslovo, Ernestinovo, Antunovac, Paulin Dvor), došao u vrlo tešku situaciju poluokruženja – izvedena je napadna akcija “Đavolja greda” na okupirane dijelove Baranje oko Kopačkog rita. Sama napadna akcija izvedena je dva dana nakon pada Paulin Dvora, dana 18. prosinca 1991. i bila je prva velika oslobodilačka akcija u napaćenoj i porušenoj istočnoj Slavoniji.
Time je oslobođen dio okupirane Baranje još u srpnju i kolovozu mjesecu 1991. godine.
U Baranji je protjerano, kako navode neki izvori, 35.000 ljudi, agresorske su snage ubile mnoge civile koji su ostali u svojim domovima.
U vrijeme okupacije Baranje od 1991. do mirne reintegracije 1998. ubijeno je preko 200 civila, uglavnom starijih osoba nesrpske nacionalnosti, koji nisu željeli napustiti svoja ognjišta.
Među brojnim ubojstvima hrvatskih obitelji i djece za koje hrvatska javnost ne zna, osobito je bilo potresno ubojstvo oca Vinka Čička i njegova tri sina Ivana, Ante i Mate u cvijetu njihove mladosti u listopadu 1991. godine o čemu smo pisali ovdje: U Baranji četnici ubili oca i tri sina iz obitelji Čičak.
Osim toga, na tom području nastale su ratne štete za koje Srbija nikad nije platila nikakvu odštetu. Također, DORH nije procesuirao zločine, premda je u Baranji ostao živjeti veliki broj stanovnika koji su tamo živjeli za vrijeme okupacije, pa se pretpostavlja da je među njima bilo i ratnih zločinaca. O tome smo mogli čuti potresna svjedočanstva na protestnom skupu u Vukovaru 2018. koji je organizirao gradonačelnik Penava.
Iako je tijekom 1991. Samostalna uskočka satnija pokušala minirati most kod Batine, a 1992. Hrvatska vojska pokušala ući u Baranju, ona je ostala pod okupacijom pobunjenih Srba sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Operacija Hrvatske vojske “Baranja” u travnju 1992. koju je vodio general Karl Gorinšek, prekinuta je prema naredbi iz Zagreba, a najveći gubitci dogodili su se prilikom povlačenja vojske.
Stoga je Baranja morala čekati 1997. i proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja da bi konačno bila vraćena u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
