U Evanđelju po Luki Isus navodi: „U vrijeme kada dođe Sin Čovječji bit će kao što je bilo u Noino doba.“ (17, 26). Zbog toga se pretpostavlja da će dolazak posljednjeg suda biti sličan potopu, kada će se dogoditi brzo i neočekivano odvajanje između spašenih i osuđenih.
Sveti Noa, deseti biblijski patrijarh, sin Lameka, otac Šema, Hama i Jafeta, glavni je lik u biblijskoj priči o općem potopu (Knjiga Postanka, poglavlja 5-9). Bog je odlučio zbog opće izopačenosti i pokvarenosti uništiti potopom sav neposlušni ljudski rod, osim pravednika Noe, kojem je naložio da sagradi lađu (arku, korablju) i u nju smjesti svoju obitelj i sve vrste životinja. Nakon poplave koja je trajala četrdeset dana, Noina se lađa nasukala na gori Araratu (danas u istočnoj Turskoj, nedaleko od granice s Armenijom i Iranom). Tamo je Noa sagradio oltar Gospodinu i prinio žrtvu. Tada je Noa primio od Gospodina zapovijedi. Gospodin je s njim sklopio savez, a kao znak toga saveza stavio je dugu na nebo. Po svojim sinovima Noa je novi praotac ljudskoga roda. Noa se spominje i kao prvi poljoprivrednik (prvi je orao zemlju i posadio vinograde). Kršćani Crkvu uspoređuju s Noinom arkom, a potop s dolaskom posljednjeg suda.
U Evanđelju po Luki Isus navodi: „U vrijeme kada dođe Sin Čovječji bit će kao što je bilo u Noino doba.“ (17, 26). Zbog toga se pretpostavlja da će dolazak posljednjeg suda biti sličan potopu, kada će se dogoditi brzo i neočekivano odvajanje između spašenih i osuđenih.
Noa predstavlja one koji će biti spašeni, a oni koji su se utopili, bili su oni koji nisu vjerovali.
Nazvan je glasnikom pravednosti u Drugoj Petrovoj poslanici (2, 5). Prva Petrova poslanica izjednačuje spasonosnu snagu krštenja sa spašavanjem onih koji su bili u arci. Noina tri sina – Šem, Ham i Jafet – začetnici su velikih naroda na trima različitim stranama svijeta. U srednjovjekovnom kršćanstvu smatrani su osnivačima naroda na tri poznata kontinenta, Jafet u Europi, Šem u Aziji, Ham u Africi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
