U noći s današnjeg na sutrašnji dan 1929. godine Ante Pavelić je otišao iz Zagreba u inozemstvo. Otišao je jer bi u Jugoslaviji pod novoproglašenom diktaturom kralja Aleksandra Karađorđevića sigurno bio proganjan, premda je u to vrijeme bio parlamentarni zastupnik Hrvatskog bloka (zajedno s Antom Trumbićem) u skupštini u Beogradu.
Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević proglasio šestosiječanjsku diktaturu 6. siječnja 1929. godine, Ante Pavelić je emigrirao u noći s današnjeg na sutrašnji dan iz Zagreba. Otišao je jer bi u Jugoslaviji pod proglašenom diktaturom sigurno bio proganjan.
Iz Jugoslavije je stigao prvo u Beč, zatim u Mađarsku, pa u Bugarsku.
Što se događalo prije bijega Ante Pavelića?
Valja se podsjetiti da je netom prije toga Ante Pavelić na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka u izbornoj jedinici Zagreb bio izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske, piše enciklopedija.hr
Nakon ubojstava Stjepana Radića i drugih zastupnika Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj Narodnoj skupštini, kojima je bio očevidac kao parlamentarni zastpunik, i doživjevši nemoć parlamentarne demokracije pred udržavljenim srpskim terorom i samovoljom, odziva se pozivu Seljačko-demokratske koalicije na zajedničku suradnju svih hrvatskih stranaka, te tako pristupa s dr. Antom Trumbićem u ime Hrvatskog bloka u sveopći Zastupnički klub Hrvatske seljačke stranke. U isto vrijeme utemeljuje organizaciju “Hrvatski domobran” i pokreće istoimeno glasilo.
U toj i takvoj političkoj situaciji zbio se i ovaj odlazak u inozemstvo, odmah nakon proglašenja diktature u Jugoslaviji.
Što je bilo poslije bijega?
U Sofiji se Pavelić susreo s Vančom Mihajlovom, vođom dijela VMRO-a (Vnutarnje makedonske revolucionarne organizacije). Potpisao je tzv. Sofijsku deklaraciju, o zajedničkom radu Hrvata i Makedonaca na rušenju Jugoslavije.
Zbog toga je jugoslavenski sud Antu Pavelića odsutnosti osudio na smrt.
U inozemstvu je osnovao 1932. UHRO (Ustaša – hrvatska revolulcionarna organizacija), po uzoru na VMRO. Upravo su VMRO i UHRO bile organizacije koje su izvršile atentat na srbijanskog (jugoslavenskog) kralja u Marseillesu. Osnovna ideja UHRO-a bila je stvaranje neovisne i samostalne hrvatske države izvan Kraljevine Jugoslavije svim raspoloživim sredstvima, prema pisanju povijest.net
Nakon tih zbivanja i atentata koji je imao veliki odjek u Europi, talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936–39. bio je interniran u Sieni. U Hrvatsku se vratio u travnju 1941., neposredno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, te preuzeo vlast kao poglavnik ustaškoga pokreta i novostvorene države.
*Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik A. Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države. (enciklopedija.hr)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
