Djeca su danas, usprkos svim proklamacijama i zakonima, daleko najnezaštićenija društvena grupacija.
Osim toga, u razne oblike indirektne zlostavljanja djece mogu se svrtstati i današnji učestali raspadi obitelji, dostupnost nasilih sadržaja na internetu i televiziji, laka dostupnost pornografije, izlaganje djece neprimjerenim sadržajima za njihovu dob, izlaganje djece raznim popularnim ideologijama genderističko-globalističkog tipa već u vrtićkoj dobi i slično.
Nasilje nad djecom je globalno pitanje, s ozbiljnim društvenim, ekonomskim, fizičkim i emocionalnim posljedicama 19. studenoga i obolježava se kao: Međunarodni dan borbe protiv zlostavljanja djece.
Svjetski dan borbe protiv zlostavljanja djece je pokrenut 2000. godine, na Svjetskom summitu žena (WWSF), kada su zajedno s međunarodnom koalicijom organizacija za zastupanje žena i dječjih pitanja, mobilizirane vlade mnogih država ida poduzmu mjere i spriječe zlostavljanje djece.
Po definiciji WHO interpersonalno nasilje odnosi se na nasilje među pojedincima, a podijeljeno je na obiteljsko i nasilje među partnerima, te na nasilje u zajednici. Prethodna kategorija uključuje zlostavljanje djeteta; nasilje među partnerima; te zlostavljanje starijih osoba, dok je potonje podijeljeno na nasilje od nepoznate tj strane osobe i uključuje nasilje među mladima; napad od strane nepoznate osobe (stranaca); nasilje povezano sa imovinskim zločinima; i nasilje na radnim mjestima i u drugim institucijama.
Zlostavljanje djece je “svaki oblik tjelesnog i / ili emocionalnog zlostavljanja, seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog tretmana ili iskorištavanje u komercijalne ili druge vidove eksploatacije, što rezultira stvarnom ili mogućom štetom po zdravlje, preživljavanje, razvoj ili dostojanstvo djeteta, u kontekstu odnosa odgovornosti, povjerenja ili moći”.
Počinitelji dječjeg zlostavljanja najčešće su članovi uže obitelji (roditelji, roditelji, starije sestre i djedovi i bake). Prošireni članovi obitelji (npr. tete, stričevi i rođaci, bake i dede, itd.) mogu također zlostavljati dijete, a prekršitelji se također nalaze i izvan obitelji, npr. u zajedničkim i institucionalnim okruženjima koja imaju bliskog kontakta sa djecom i gdje je dostupnost djece omogućena npr.: školama, sportskim igralištima i centrima, bolnicama, dječjim domovima i sigurnim (zaštitnim) ustanovama tj.kućama, itd.
Osim toga, u razne oblike indirektne zlostavljanja djece mogu se svrtstati i današnji učestali raspadi obitelji, dostupnost nasilih sadržaja na internetu i televiziji, laka dostupnost pornografije, izlaganje djece neprimjerenim sadržajima za njihovu dob, izlaganje djece raznim popularnim ideologijama genderističko-globalističkog tipa već u vrtićkoj dobi i slično.
