Na današnji dan započeo je otpor „stanovnika“ varšavskog geta odvođenju u logore smrti. Bio je to do tada najveći i najznačajniji organizirani židovski otpor na teritoriju pod nacističkom okupacijom.
Ustanak u varšavskom getu bio je oružani otpor Židova protiv nacista. Započeo je 19. travnja 1943. i trajao do 16. svibnja 1943. godine. U ozračju slavljenja Pashalnog sedera kada se Židovi prisjećaju izlaska iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje Židovi su se u getu, toj stanici na putu prema plinskoj komori, borili za ljudsko dostojanstvo.
Geto osnovan 1940. godine
Dana 2. listopada 1940. Ludwig Fischer potpisao je naredbu izolacije „židovske četvrti“ u okupiranom glavnom gradu Poljske. Četvrt je potpuno izolirana 16. studenoga – ograđena visokim zidom i bodljikavom žicom, zazidani su prozori i vrata, iseljeni su svi nežidovi i nasilno dovedeni Židovi iz Varšave i cijele Poljske.
Sredinom 1942. u varšavskom getu bilo je preko 500.000 ljudi na samo 3.4 km2 koji su trpili glad, oskudicu, bolesti i strašan nacistički teror.
„Život u getu obilježavala je prije svega stravična tjesnoća“, pričao je književni kritičar Marcel Reich-Ranicki (1920. – 2013.), koji je preživio varšavski geto. „Higijenski uvjeti bili su fatalni. TBC, tifus i pjegavi tifus su se širili. Svakoga jutra su ispred vrata ležali leševi i pokapani su u masovne grobnice.”
Geta su nacisti zamislili kao privremene postaje za Židove na putu u logore smrti. U siječnju 1942. na Konferenciji na jezeru Wannsee donesena odluka o „konačnom rješenju židovskog pitanja“ – geta se počinju zatvarati, a njegove stanovnike slati u plinske komore.
Ustanak u getu
Dana 19. travnja 1943. u geto ulaze kolone SS-ovaca da bi deportirali i posljednje stanovnike geta u logore. Nisu očekivali da će biti napadnuti. Slabo naoružani stanovnici geta suprotstavili su se daleko snažnijem neprijatelju. Borba je trajala 27 dana. Stanovnici geta (organizirani u tzv. ZOB (Zydowska Organizacja Bojowa) i ZZW (Zydowski Zwiazek Wojskowy)) izgradili su bunkere i tajne prolaze ispod zemlje kojima bi se koristili za kretanje gradom i napadanjem iz zasjede. Njemački tenkovi, haubice, strojnice te bacači plamena susreli su se sa židovskim pištoljima, puškama, ručnim granatama i molotovljevim koktelima. Na kraju je Jurgen Stroop naredio paljenje četvrti, blok po blok. Većina je boraca ubijena (oko 7 000), a preživjeli (oko 42 000) su uhvaćeni i poslani u logore. Ipak neki su se spasili i postali svjedoci pakla koji su prošli. Ustanak u varšavskom getu je do tada najveći i najznačajniji organizirani židovski otpor na teritoriju pod nacističkom okupacijom.
U ratnom biltenu broj 5 Židovske borbene organizacije Varšave opisuje se stanje:
„Očigledno je da su Nijemci vatrom opustošili geto, jer su uvidjeli da ne mogu slomiti otpor otvorenom borbom. Tisuće žena i djece izgorjelo je u kućama: neki su u zapaljenoj odjeći ličili na žive baklje. No odluka boraca da ne popuste nije oslabila ni u ovim uvjetima“.
Sjećanje na židovski geto u Varšavi
U komunističkoj Poljskoj bilo je malo mjesta za sjećanje na židovske žrtve. Njihova uloga u poljskoj povijesti je tabuizirana ili čak politički instrumentalizirana.
Danas se puno toga mijenja, intenzivnije se raspravlja o poljsko-židovskim odnosima. U Poljskoj pušu novi, slobodniji vjetrovi. Povodom 70. godišnjice ustanka otvoren je novi Muzej povijesti poljskih Židova. A svake se godine Varšava i svijet prisjećaju tih događaja. Tih dana Varšavljani nose cvijet narcis (bojom i oblikom narcis podsjeća na žutu zvijezdu koju su Židovi morali nositi u vrijeme nacizma) u zapučku. Taj je običaj potekao od vođe ustanka Mareka Edelmana koji je umro 2009. i koji bi svake godine polagao stručak žutih narcisa podno spomenika junacima geta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
