Foto: www.os-imazuranic-sibinj.skole.hr

Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero,  a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.

Jugoslavenski režim se nije tu zaustavio, već je i dalje progonio i ubijao hrvatske seljake i domoljube diljem čitave zemlje, što je stvaralo ogorčenost kod Hrvata.

Mirna slavonska ravnica od kraja 19. do sredine 20. stoljeća bilježi nekoliko krvavih obračuna seljaka, ponesenih hrvatskom nacionalnom ili stranačkom politikom, s oružanim odredima vladajućih ražima. Od Bošnjaka, preko Andrijevaca i Perkovaca, do Sibinja tekla je krv hrvatskih seljaka koji su nastojali legalno prakticirati političke i nacionalne ideje drugačije od onih koje su favorizirali mađarski khuenovci ili srpski Karađorđevići. Osobito okrutno ugušena je posljednja pobuna seljaka u Slavoniji prije Drugoga svjetskog rata – ona u Sibinju, selu nedaleko od Slavonskog Broda.

Danas se navršava 83 godine od Sibinjskih žrtava, odnosno pogibije osmorice seljaka koje su u Sibinju ubili jugoslavenski žandari jer su krenuli u prosvjede protiv represija velikosrpskog režima.

Sve je počelo dan ranije kada su nakon nedjeljne mise okupljeni seljaci počeli klicati vođi hrvatskog naroda Vladku Mačeku povicima: “Živio Maček!” i “Živila Hrvatska!”. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj.

Sutradan su počela uhićenja Hrvata u brodskom kraju, te batinjanja i mučenja seljaka od strane velikosrpskog režima. U Sibinj je došla skupina žandara na čelu sa Srbinom Vladimirom Cvijanovićem koji su pucali u masu.

Bila je to kulminacija prosvjeda koji su se tih godina događali širom Hrvatske protiv diktature srpskog kralja i omalovažavanja prava hrvatskog naroda.

Vrijedi se sjetiti imena ovih domoljuba koji su dali živote za slobodu svog naroda:

Petar Topalović, Jakačina Mala (34 g.), otac troje djece
Antun Ercegović, Jakačina Mala (19 g.), neoženjen
Đuka Štimac, Jakačina Mala (25 g.), otac jednog djeteta
Ivan Katalinić, Jakačina Mala (30 g.), otac jednog djeteta
Stjepan Gunčević, Grižići, (38 g.), otac petero djece
Antun Perković, Andrijevci, (31 g.), neoženjen
Mato Pejić, Jakačina Mala (26 g.),otac troje djece
Ivan Janković, Jakačina Mala (28 g.), otac četvero djece

Sutradan, 20. veljače, ubijeno je od metaka brodskih žandara na istočnom ulazu u Brod, kod groblja, još šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe (Vrbske žrtve). Osim toga su uhićeni i upućeni u zatvor Sreskog načelništva u Slavonskom Brodu, a potom ii u Zagreb i Beograd Andrijevčani Stjepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić. Mnogi Slavonci brodskog kraja osuđeni su, isključivo zbog domoljublja, na višegodišnje robije.

Općina Sibinj taj je datum izabrala za svoj dan jer pogibija tih nevinih žrtava simbolizira stoljetnu borbu hrvatskog naroda za slobodu hrvatskog naroda.

 

Svjedočanstvo Hrvatice iz Sibinja o pokolju hrvatskih seljaka:

 

Izvor: narod.hr