Austrija je država koja imala veliku hipoteku nacizma, između ostalog i zbog rodnog mjesta Adolfa Hitlera, te velikog broja vodećih nacista rođenih u ovoj državi. Ali tim i takvim Austrijancima nije smetao dr. Rene Marčić, diplomat NDH u Beču za vrijeme II. svjetskog rata. Dapače, poslije rata je dobio priliku suoblikovati austrijski demokratski pravni sustav, biti glavni urednik Salzburger Nachrichten, te obnoviti Salzburško sveučilište.
U Titovom svijetu on bi završio u jami, a u Austiji je i danas poštovan. Zbog svojih zasluga dr. Rene Marčić ima ulicu René–Marcic–Straße u Salzburgu, kao i spomen ploču na groblju u Belgiji.
Rene Marčić rođen je 1919. u Beču, ali život je od 1920. proveo u Hrvatskoj. Nakon studija na Sveučilištu u Zagrebu i diplomirao je na Medicinskom fakultetu u glavnom gradu Hrvatske. Od 1942. radio je kao diplomat NDH u Generalnom konzulatu Nezavisne države Hrvatske u Beču, zadužen za kulturnu i tiskovnu djelatnost, piše sn.at
Godine 1946. postao je član uredništva lista Salzburger Nachrichten gdje je radio kao sudski izvjestitelj. Nakon smrti Gustava Canavala bio je od 1959. do 1964. njegov nasljednik i glavni urednik.
Marčić je postao, nakon rata, središnji akter obnove Sveučilišta u Salzburgu i upravljao je osnivanjem Pravnog i Politološkog fakulteta na tom sveučilištu, kao i uspostavljanjem Instituta političkih znanosti u Salzburgu i studija politologije u Austriji uopće.
Između ostalog, sjećanje na Marčića u Austriji osobito živi u okrugu Maxglan u Salzburgu. On i njegova supruga svoje su posljednje počivalište pronašli u Belgiji.
Spomen ploča u spomen na par na groblju Aigen
Photo: sn.at
Dr. Rene Marčić – nepoznat u Hrvatskoj, poštovan i čašćen u Austriji
Dr. René Marčić živio je od 1920. u Sloveniji, a odmah kasnije u Hrvatskoj, tada dijelu Kraljevine Jugoslavije. Osnovnu školu pohađao je na otoku Koločepu (Dalmacija). Potom je pohađao franjevačke gimnazije na otoku Badiji i Širokom Brijegu, koje su komunisti uništili nakon rata, gdje je maturirao 1937. godine. Iste godine počeo je studirati na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (doktorat prava stekao 14. veljače 1942.).
Njegov široki znanstveni rad obuhvaća 17 monografija i više od 300 priloga antologijama i časopisima iz područja prava i državne filozofije, prirodnog prava, politologije i ustavnog prava. Dr. Marčić je postao središnji akter obnove Sveučilišta u Salzburgu i upravljao je osnivanjem Pravnog i politološkog fakulteta, kao i uspostavljanjem Instituta političkih znanosti u Salzburgu i studija politologije u Austriji uopće. Bio je od 1963. do 1971. sveučilišni profesor prava i državne filozofije. Od 1965. bio je odgovoran za opću političku znanost i ustavno pravo i politologiju na državnom nivou.
Zbog toga i danas u Austriji postoji sjećanje na ovog Hrvata, dok je u domovini potpuno nepoznat.
Filozofske i političke postavke dr. Marčića
Čovjekovo dostojanstvo i njegov životni svijet može se izvesti iz općeg ljudskog dostojanstva, iz kojeg proizlazi ne samo pravda kao najvažnija osnovna ideja zakona (kao bit odnosa ljudi jednih prema drugima), ali i ljudska prava u njihovoj raznolikosti, pri čemu bi ljudska prava trebala biti temelj pravnog poretka svih država. Bila je to temeljna filozofsko-pravna premisa bogate djelatnosti dr. Marčića.
Suvremeni marksistički filozof Wilhelm Raimund Beyer, osnivač i predsjednik Međunarodnog hegelijanskog društva, opisao ga je kao jedinog filozofa poslije 1945. godine, uz Jean-Paula Sartrea koji je (svojim ontološkim nacrtom pravne teorije) poduzeo sveobuhvatan pokušaj nove ontologije. Ontologija je znanost o biću kao biću ili znanost o bitku bivstvujućeg kao takvom; temeljna filozofska disciplina koja proučava biće u njegovim temeljnim odredbama, s obzirom na njegovu bit i bitak; nauk o temeljnim uzrocima svega postojećega.
Kao gotovo nijedan drugi filozof, on je poznavao tekstove grčke i rimske filozofije na izvornom jeziku i citirao ih ne samo u svojim prilozima, već i u svojim predavanjima iz sjećanja. Organizirao je niz rasprava s Hansom Kelsenom, kojemu je Sveučilište u Salzburgu na njegovu inicijativu dodijelilo počasni doktorat i s kojim je stekao duboko prijateljstvo. Radilo se o pitanju prirodnog prava u potrazi za pozitivnim normama prava.
Poginuo je u avionskoj nesreći 1971. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
