Pokolj u Lušcu, herojskom dijelu Vukovara, bio je ratni zločin iz doba srpske agresije na Hrvatsku u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Izveli su ga pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA i arkanovaca na Dušni dan 2. studenoga 1991. godine. Prilikom pada Lušca ubijeno je bez milosti 59 Hrvata tog vukovarskog naselja. Za taj zločin nitko nije kažnjen.
Do kada hrvatski narod mora trpjeti nekažnjavanje svih koji su ga ubijali, te svi zločinci koji su ubili na tisuće žrtava, ne samo 1991. već i nakon II. svjetskog rata, šeću svijetom i tako s vremenom umiru krvavih, ali slobodnih ruku?
Stožerni kamen obrane Vukovara
Krajem listopada i početkom studenog 1991. velikosrpske su postrojbe izravno napale ogromnim snagama vukovarsko naselje Lužac. Dok su imali protuoklopnih sredstava, hrvatski su branitelji držali položaje. Čim su ostali bez njih, a bez ikakve opskrbe novim sredstvima, bili su prisiljeni povući se u središnje dijelove Vukovara.
Tako je pao stožerni kamen obrane Vukovara – Lužac.
A kad je palo vukovarsko naselje Lužac, može se govoriti o početku kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja grada Vukovara.
Okupacijom Lušca tada je višestruko nadmoćniji agresor „presjekao” komunikaciju hrvatskih branitelja i izbio na Priljevo, na Dunav, čime je razdvojen Vukovar od četvrti Borovo naselje i „razlomljena” dotad jedinstvena obrana grada. To se pokazalo i presudnim te je dva tjedna kasnije, 18. studenoga 1991. godine, nakon tromjesečne opsade i razaranja, slomljena obrana Vukovara i grad je pao u ruke okupatora.
Sami Luščani platili su zbog agresorove nemoći što nisu uspjeli, kako su zbog vojne nadmoći planirali, olako osvojiti Hrvatsku i pretvoriti je u Veliku Srbiju.
Štoviše, u tako iznimno teškim i nepovoljnim okolnostima, hrvatsko stanovništvo vukovarskog kraja hrabro je ustrajalo na putu obrane vlastitih života hrvatske samostalnosti.
Lužac – odmazda Srba bila je planirana i smišljena
Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena.
Izvršile su ju postrojbe predvođene pobunjenim Srbima i JNA uz pomoć paravojnih postrojbi četnika i arkanovaca. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, a neki su čak i sudjelovali u masakru nad 59 stanovnika Lušca.
Smaknuti stanovnici bili su većinom nedužni civili.
Za razliku od Ovčare koja je dobila, koliko-toliko, prihvatljivu medijsku pozornost te znatno manje spominjanog pokolja u Lovasu, pokolj u Lušcu je ostao gotovo prešućen u hrvatskoj javnosti. O njemu ne govore niti išta rade da se rasvijetle zločini niti „hrvatski mediji”, niti „hrvatski političari”, niti DORH, niti hrvatsko pravosuđe.
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava imao je pravo – krv nevinih žrtava vapi do neba i traži pravdu koju hrvatske vlasti i hrvatsko pravosuđe odbijaju dati već dugi niz godina.
