Bitka kod Siska koja se dogodila 22. lipnja 1593. prva je velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga srednje Europe protiv osmanske vojske.
Bila je to prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobit psihološki utjecaj jer je njom prvi puta nakon bitke na Krbavskom polju uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici.
U to vrijeme, bez obzira na nekoliko pobjeda hrvatskoga bana Tome Bakača Erdodyja, Hrvatska je bila svedena na “ostatke ostataka”. Iako je njemački car i hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. bio sklopio dugotrajno primirje, osmanski sultan Murat III. poslao je iznimno borbenoga beglerbega Hasan-pašu Predojevića s čak 12 tisuća branitelja na 800 branitelja Siska.
Na vijest o pokretu osmanske vojske, pokupilo se oko 5.000 boraca hrvatske, krajiške, koruške i kranjske vojske, a u toj združenoj kršćanskoj vojsci Nijemcima je zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Toma Bakač, a Slovencima karlovački general Andrija Auersperg.
Združene snage sukobile su se s osmanskima, a pošto su hrvatske snage djelomično odbile Osmanlije, slovenski i njemački strijelci odbili su protunapad Osmanlija i potisnuli ih prema Kupi. U međuvremenu je sisačka posada izašla iz utvrde i zatvorila odstupnicu Osmanlijama, koji su pokušali plivajući prijeći rijeku Kupu i tako se spasiti. Pritom se mnogo Osmanlija utopilo, a među njima i Hasan-paša Predojević; ostatak se vojske razbježao.
Zbog velike pobjede zapovjednike kršćanske vojske pohvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.
Ta je bitka bila i povod ratu što su ga mjesec dana poslije Osmanlije objavili Habsburškoj Monarhiji.
