Matija Ljubek je najtrofejniji hrvatski kanuist i jedan od najboljih hrvatskih sportaša uopće.
Blistave trenutke karijere doživio je osvajanjem dvaju zlatnih te po jedne srebrne i brončane Olimpijske medalje, čime je zasluženo dobio titulu najuspješnijeg muškog hrvatskog olimpijca u pojedinačnim sportovima svih vremena.
Uspjesi
U mladosti se bavio nogometom, atletikom i dizanjem utega, ali je ljubav prema vodi i kanuu na koncu prevladala. “Fanatik iz orahove ljuske”, kako su mu sugrađani tepali, prvu medalju osvaja na Svjetskom prvenstvu u Beogradu 1975. godine, nakon čega ne prestaje nizati trijumfe. Na Olimpijskim igrama u Montrealu iduće godine zadivio je sportski svijet – kući se vratio s dvije medalje, broncom na 500 metara i zlatom na tisuću metara u kajaku jednokleku, piše povijest.hr.
Trijumfirao je i na Mediteranskim igrama koje su 1979. godine održane u Splitu: čak tri zlatne medalje završile su oko Ljubekova vrata. Nakon uspjeha na Svjetskim prvenstvima u Nottinghamu, Beogradu i Tampereu, ponovno se uspinje na olimpijsko postolje: na Igrama u Los Angelesu 1984. osvaja srebro na tisuću i zlato na 500 metara. Na svojoj posljednjoj Olimpijadi, 1988. u Seulu, oprašta se od aktivnog bavljenja sportom. Postao je trener mladih kanuista, da bi potom preuzeo odgovornu funkciju u Hrvatskom olimpijskom odboru, zbog čega se sa suprugom Gorankom i sinovima Matijom i Nikicom preselio u Zagreb.
Tri godine kasnije doživio je prometnu nesreću koja ga je umalo koštala glave. Ljubek, koji je sjedio na suvozačkom mjestu, zadobio je teške unutrašnje povrede. Na operacijskom stolu njegovo je srce čak četiri puta stalo, ali se zahvaljujući iznimnoj psihofizičkoj snazi uspio u potpunosti oporaviti. Smrt je, međutim, uporno vrebala na šampiona.
Ubojstvo
Matija Ljubek ubijen je 11. listopada 2000. u Valpovu, mjesec dana prije svog 47. rođendana.
Smrtonosne hice iz puške M-48 ispalio je njegov tada 38-godišnji šogor Marko Varžić. Bio je to tek početak Varžićeva ubilačkog pohoda – odvezao se potom do kuće drugog šogora, Ante Bungića (44) u Belišću. Preko terase je ušao u dnevnu sobu gdje je na trosjedu sjedio Bungić, časnik HV-a. Jednim ga je hicem na mjestu ubio, a drugim je teško ranio njegovu suprugu, Matijinu sestru Katicu. Varžićev je motiv, ocijenio je kasnije sud, bio koristoljublje, prenosi Večernji list.
Po njemu danas nosi ime kajak i kanu klub u Zagrebu, ali i nagrada za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora: Nagrada HOO-a Matija Ljubek.
Posmrtno je 2000. godine za životno djelo dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”.
