Premijer Neville Chamberlain – tipični engleski gentleman s kišobranom, u to vrijeme već u 70. godini života, nije bio dorastao Führeru. Chamberlainove miroljubive diplomatske metode možda bi funkcionirale u normalnim okolnostima, ali pokušavati Hitlera urazumiti i zadovoljiti sitnim ustupcima bilo je promašeno.
Na današnji dan 1938. godine, gotovo godinu dana uoči početka Drugog svjetskog rata, održali su britanski premijer Chamberlain i njemački kancelar Hitler sastanak na kojem su mirnim putem pokušali dogovoriti rješenja. Chamberlain je bio poznat po svom popuštanju Hitleru. Mislio je da će Hitlera zadovoljiti malim ustupcima i da će tako Europi osigurati mir. U povijesti je ta njegova politika popuštanja ostala zapamćena ka jedan od najgorih promašaja.
Premijer Neville Chamberlain, tipični engleski gentleman s kišobranom, u to vrijeme već u 70. godini života, nije bio dorastao Hitleru. Chamberlainove miroljubive diplomatske metode možda bi funkcionirale u normalnim okolnostima, ali pokušavati Hitlera urazumiti i zadovoljiti sitnim ustupcima bilo je promašeno. Hitler je od Chamberlaina s vremenom tražio sve veće i veće ustupke, dok na kraju nije raskomadana cijela jedna država – Čehoslovačka.
Na sastanku Hitler je od Chamberlaina zahtijevao da se veliki dio Češke priključi Njemačkom Reichu. Bilo je to tzv. Sudetsko područje, stoljećima naseljeno Nijemcima. Opasnost davanja Hitleru Sudeta ležala je u tome da bi on u budućnosti po istom principu mogao zahtijevati i ostala područja naseljena Nijemcima u srednjoj i istočnoj Europi, a takvih je bilo obilje. Svejedno, Chamberlain je pristao. Zanimljiv Hitlerov trik tijekom tih sastanaka bio je da je potajice naredio da usred sastanka s Chamberlainom u kancelariju upadne glasnik s vijestima da su Česi ubili još pripadnika njemačke manjine. Hitler je tada zavikao: “Osvetit ću svakog od njih. Česi moraju biti uništeni.”
Čehoslovačka vlada je bila spremna da se pokušaju mijenjanja granica odupre oružanim putem, računajući na svoj status vjerne francuske saveznice. Međutim, britanska vlada je držala da još nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom 30. rujna 1938. sklopi Münchenski sporazum kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Ostavljena na cjedilu, čehoslovačka vlada je podlegla njemačkom ultimatumu. Dok su dio svjetske javnosti ovim događajima bio šokiran i razočaran, veliki dio zapadne javnosti ih je smatrao ispravljanjem versajskih nepravdi te iskorištenom prilikom za postizanje trajnog mira u svijetu.