Boljševik, ortodoksni komunist, diplomirani pravnik, te predviđeni nasljednik Josipa Broza Tita – to je Ivo Lola Ribar. On je samo par prvih godina života proveo u Zagrebu i Karlovcu, a ostatak života, posebno političkog djelovanja, proveo je izvan Hrvatske, a ponajviše u Beogradu.
Tako niti po jednom kriteriju, osim po mjestu rođenja, Ivo Lola Ribar ne spada u hrvatske političare. O moralnim aspektima: boljševičkoj ideologiji i jugoslavenstvu koje je Ribar zagovarao suvišno je govoriti.
Ribar je, za razliku od Tita, potjecao iz najvišega sloja društva: njegov otac dr. Ivan Ribar bio je projugoslavenski orijentirani političar Demokratske stranke iz Beograda, predsjednik Skupštine Kraljevine Jugoslavije i kasnije predsjednik AVNOJ-a, a to je mladom Ribaru omogućilo školovanje u Švicarskoj i privilegirani klasni položaj.
Ivo Lola Ribar – pripadnik “zlatne mladeži” Beograda – zarazio se na studiju marksističkim idejama i odlučio život posvetiti borbi za utopijsko besklasno društvo i komunizam, postavši uglednim vođom jugoslavenske komunističke ljevice.
Postoje indicije da je baš Lola trebao naslijediti Tita na čelu Jugoslavije, jednog dana kada umre, i da je to bio upravo Titov izbor.
Vicko Krstulović, poznati boljševik, partizan i zločinac (izdao je naredbu za prekopavanje grobova ‘nepoćudnih osoba’ diljem Hrvatske) u memoarima piše da je san o Jugoslaviji kao komunističkoj državi umro onog dana 1943. kad je poginuo Lola, baš zato što je on trebao naslijediti Tita.
Krstulović je bio jedan od posljednjih ljudi koji su Lolu vidjeli živog. Bilo je to u rano jutro tog 27. studenoga 1943., u Livnu, nekih sat vremena prije Ribarove pogibije. Lola se taman spremao kamionom otići u Glamoč (BiH), odakle je trebao poletjeti za Kairo, a poginuo je u napadu njemačkog zrakoplovstva.
Skraćeno rečeno: Ivo Ribar zvani Lola izdanak je jedne jugoslavenske unitarističke obitelji. Život je proveo izvan Hrvatske. Bio je zagovornik i jedan od glavnih provoditelja zločinačke ideologije komunizma. Njegov je otac Ivan Ribar bio član Hrvatsko-srpske koalicije, a nakon stvaranja Kraljevstva SHS kao jedan od prvaka Demokratske stranke Ljube Davidovića i Svetozara Pribićevića postao je predsjednikom beogradske Narodne skupštine.
Ivo Lola Ribar je obiteljsku (protuhrvatsku) tradiciju nastavio kao bezuvjetno odani boljševik-staljinist, član SKOJ-a, potom i Centralnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije – Sekcije Komunističke Internacionale koja je bila poslušnica ruske Moskve, a ne hrvatskog Zagreba.
Ako Ivo Lola treba imati bistu, ona treba biti u Beogradu ili Moskvi, a u Zagrebu – ne!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
