Velečasni Stefan Wincenty Frelichowski nije svoje pastirske dužnosti zanemario ni u logorima. Tajno je organizirao zajedničke molitve u zatvorskim ćelijama, brinuo za bolesne zatvorenike i u tajnosti ispovijedao. Nacistički zlotvori neprestano su ga duševno i tjelesno zlostavljali, izgladnjivali i ponižavali.
Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski, poljski svećenik i mučenik, rođen je 1913. u Chełmżi u pobožnoj obitelji, kao jedan od šestero djece pekara i slastičara Ludwika Frelichowskog i njegove supruge Marte Olszewske.
Za svećenika je zaređen 14. ožujka 1937. u Pelplinu, služio kao kapelan i osobni tajnik chełmińskog biskupa Stanisława Wojciecha Okoniewskog, a od 1. lipnja 1938. djelovao kao župnik.
U narodu je bio poznat kao uzoran svećenik, prijatelj djece i mladeži te zaštitnik bolesnika i nevoljnika. Uređivao je i župne novine. Njemački nacistički okupatori uhitili su ga 11. rujna 1939. Bio im je posebno opasan zbog djelovanja u izviđačkoj organizaciji i zbog velikog utjecaja na mladež. Najprije je bio zatvoren u Toruńu, a od 8. siječnja 1940. u logoru Neufahrwasser kod Gdańska. Premješten je zatim u koncentracijske logore Stutthof (Sztutowo) i Grenzdorf kod Gdańska, a potom u Sachsenhausen kod Berlina.
Velečasni Stefan nije svoje pastirske dužnosti zanemario ni u logorima. Tajno je organizirao zajedničke molitve u zatvorskim ćelijama, brinuo za bolesne zatvorenike i u tajnosti ispovijedao. Nacistički zlotvori neprestano su ga duševno i tjelesno zlostavljali, izgladnjivali i ponižavali.
Njemu nikada ništa nije bilo teško i sve je tegobe podnosio uz osmijeh, a utjehu je nalazio u molitvi i čvrstoj vjeri u Krista Gospodina.
Na Uskrs je čak uspio služiti mise. Krajem 1940. premješten je u zloglasni koncentracijski logor Dachau (gornja Bavarska), gdje je u izuzetno teškim uvjetima nastavio obavljati svoje svećeničke dužnosti. Na prijelazu iz 1944. u 1945. u logoru je izbila epidemija tifusa.
Logorske vlasti nimalo se nisu trudile suzbiti zarazu, pa su zatvorenici brzo obolijevali i umirali. Velečasni Stefan zdušno je pomagao bolesnicima, zajedno s ostalim svećenicima u logoru. Na kraju se i sam razbolio i preminuo na današnji dan, 23. veljače 1945, a njegovo tijelo spaljeno je u Dachau. Blaženim ga je 7. lipnja 1999. proglasio papa Ivan Pavao II, za vrijeme svojeg boravka u Toruńu. Zaštitnik je poljskih izviđača te mnogih poljskih škola, župa, crkava i kapela.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
