Sveti Irenej Srijemski, biskup i mučenik, rodio se u III. stoljeću. Kršćanstvo je u našim krajevima cvalo davno prije dolaska Hrvata i na tom području bile su organizirane brojne biskupije. Srijem, kao velika katolička Srijemska biskupija, do 1918. godine bio je sastavni dio Hrvatske, 1939. veliki dio Srijema pripao je Banovini Hrvatskoj, a 1941. bio sastavni dio Nezavisne države Hrvatske. Godine 1945. Srijem su jugoslavenski komunisti pripojili Srbiji, koji su u većem broju tamo došli tek u 18. stoljeću nakon zbijega s Kosova.
Posebno se isticala biskupija u Sirmiumu (Srijemu), sa sjedištem u današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Jedan od slavnih srijemskih biskupa bio je sveti Irenej (Irinej), koji je srijemsko tlo natopio svojom mučeničkom krvlju. O njegovom mučeništvu postoje dva zapisa, jedan na grčkom, a drugi na latinskom jeziku. Oba zapisa potječu iz starijeg grčkog izvornika, panegirika, pohvale u čast svetog mučenika. Irenej je vrlo mlad postao biskupom u Sirmiumu. Prema tadašnjem običaju bio je oženjen, a imao je i troje djece. Za vrijeme Dioklecijanovih progona bio je uhvaćen i doveden pred Proba (Probusa), prefekta rimske pokrajine Panonije. Prob mu je naložio da žrtvuje poganskim bogovima, ali Irenej je to odlučno odbio.
Najprije je bičevan, a potom stavljen na strašne muke. Zlotvori su doveli i njegove roditelje, ženu i djecu. Oni su ga plačući molili da posluša carsku naredbu, žrtvuje bogovima i spasi svoj život. Sveti biskup nije se dao nagovoriti pa ga je prefekt ponovno zatvorio u tamnicu. Tamo je podvrgnut novim mukama, ali njegovu postojanost i vjernost ništa nije moglo slomiti. Kad su ga ponovno doveli na sud, još jednom je odbio žrtvovati bogovima. Tada su ga osudili na smrt i počeli ga mlatiti toljagama, a on je žarko molio za sebe i svoje vjernike.
Na bosutskom mostu svukli su mu haljine, odrubili glavu, a tijelo su mu bacili u Savu. Smaknut je 6. travnja 304. Umjetnici ga obično prikazuju s knjigom i perom ili kako kleči u molitvi pred smaknuće.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
