Na današnji dan 24. studenog 1918. održao je svoj znameniti govor Stjepan Radić kada je poručio hrvatskim zastupnicima i cijelom hrvatskom narodu: „Još nije kasno. Ne srljajte kao guske u maglu.“ Govor, koji je bio usmjeren protiv bezuvjetnog ujedinjenja Hrvatske s Kraljevinom Srbijom, održan je u Hrvatskom Saboru na sjednici Narodnog vijeća Hrvata, Slovenaca i Srba netom nakon završetka I. svjetskog rata u kojem se Hrvatska našla na strani poraženih sila.
U doba kad je projugoslavensko Narodno vijeće zagovaralo hitno jugoslavensko ujedinjenje bez jamstva za hrvatsku slobodu, vođa tadašnjeg HPSS-a Stjepan Radić odlučno se protivio brzopletim odlukama zaslijepljene većine. Tih prekretničkih dana prijetilo mu se i smrću, no Radić nije mario za glavu.
Oštro je kritizirao one koji se upravo natječu da “Hrvatsku izbrišu i poruše”, kako bi joj nametnuli “centralističko državno jedinstvo s kraljevinom Srbijom”. Slovencima je otvoreno dobacio kako ne žele živjeti “uz Beograd i s njim nego pod njim”. Usprkos tim opomenama na brzinu je stvorena centralistička i velikosrpska kraljevina pod krunom Karađorđevića koja je bila prava tamnica za Hrvate.
Iako se uvijek služio miroljubivim sredstvima u borbi protiv beogradskog nasilja, Radića je 1928. stigao osvetnički metak, skovan još u danima kad su “guske u magli” prezrele njegove proročanske riječi.
Povijesno iskustvo su(života) Hrvata u prvoj Kraljevini Jugoslaviji i drugoj komunističkoj Jugoslaviji praćeno je stotinama tisuća prognanih, ubijenih, mučenih hrvatskih sinova i kćeri, te velikom ekonomskom, kulturnom i moralnom stagnacijom kojom je Hrvatska bila izvučena iz višestoljetnog europsko-mediteranskog kruga u skupinu balkanskih zemalja koje su se tek desetak godina prije Radićeve slavne rečenice oslobodile 500-godišnjeg turskog jarma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
