Bračni par Mandela, Nelson i Winnie, bili su poznati kao borci protiv aparthejda u Južnoj Africi. Mali broj ljudi zna da je njihove živote pratila kontroverza i sudske presude za terorizam u slučaju Nelsona Mandele, te prijevaru i krađu u slučaju Winnie Mandele.
Zašto se ovakvi događaji kriju od javnosti, a istovremeno se u školama ne dozvoljava održati čak ni predavanje Julienne Bušić, supruzi Zvonka Bušića , borca za ljudska prava i protivnika totalitarnog režima?
Dana 24. travnja 2003. Winnie Mandela, surpuga Nelsona Mandele, osuđena je po 43 točke za prijevaru i 25 krađa, a njezin posrednik Addy Moolman osuđen je po 58 točaka za prijevaru i 25 krađa. Oboje su se izjasnili da nisu krivi. Presuda se odnosila na novac uzet s računa podnositelja zajmova za pogrebni fond. Winnie Mandela osuđena je na pet godina zatvora. Ubrzo nakon presude, podnijela je ostavku sa svih čelnih mjesta u ANC-u, uključujući svoje parlamentarno mjesto i predsjedništvo Ženske lige ANC-a.
U srpnju 2004., žalbeni sudac Višeg suda u Pretoriji presudio je da “zločini nisu počinjeni radi osobne koristi”. Sudac je ukinuo osuđujuću presudu za krađu, ali ju je potvrdio zbog prijevare, te je gđi Mandela izrekao uvjetnu kaznu od tri godine i šest mjeseci.
Winnie Mandela umrla je 2018. godine u 82. godini života.
Također, tek ukazom predsjednika George W. Busha 2008. godine Nelson Mandela maknut je s popisa terorista u SAD-u.
Mandela je u mladosti bio protivnik apartheida i rasne segregacije, ali kasnije postaje vođa terorističkog i oružanog krila Afričkog nacionalnog kongresa. Naime, Afrički nacionalni kongers (ANC) odustao je od nenasilja kao temeljnog principa svog djelovanja, a na čelo oružanog krila ANC-a (Koplje nacije) došao je – Nelson Mandela.
U travnju 1964. Mandela je održao svoj poznati govor u kojem je rekao da je spreman umrijeti za svoje ideale slobode.
Zbog terorističkih akcija i sabotaža u kojima je sudjelovao Mandela je proveo u zatvoru mnogo godina, no u tih je više od dva desetljeća njegov ugled i utjecaj rastao te je postao naistaknutiji borac za prava Afrikanaca.
Učlanivši se u Afrički nacionalni kongres, političku organizaciju koja je nastala 1912. godine s primarnim ciljem borbe za pravo glasa crnačkog i indijskog stanovništva Južne Afrike, a od 1940-tih u borbi protiv rasističkog sustava poznatog pod nazivom aparthejd koji je uspostavila Nacionalna stranka nakon dolaska na vlast 1948. godine Nelson Mandela bio je jedan od najznačajnijih boraca za rasnu ravnopravnost u Južnoj Africi. Godine 1952. postaje jedan od potpredsjednika ANC-a. Prvi put se Mandeli sudilo za izdaju 1956. godine. Suđenje je trajalo punih pet godina i završilo oslobađajućom presudom.
Nakon masakra u Sharpevilleu krajem ožujka 1960. godine, ANC osniva militantno i vojno krilo na čije čelo dolazi Mandela. Vlada je proglasila izvanredno stanje i zabranila ANC. Nakon toga je ANC odustao od nenasilja kao temeljnog principa svog djelovanja, a Mandela je pomogao stvaranju, a zatim postao i glavnim zapovjednikom tzv. vojnog krila ANC-a poznatog pod nazivom ”Umkhonto we Sizwe” (Koplje nacije) ili kratici MK.
Nakon izlaska iz zatvora 1990. Mandela postaje predsjednik države 1994. godine kada na izborima pobjeđuje Mandelin ANC. No, spirala nasilja i kriminala tek se zakotrljala Južnom Afrikom i traje do danas, tako da politički i drugi sukobi, kao i posljedice Mandeline politike nisu još definitivno gotove.
S druge strane, kada Zvonko Bušić podmetne bombu koju čak i nije htio aktivirati, on nije borac za slobodu potlačenog naroda od diktature već terorist. Bez obzira što iza Bušića, kao i Mandele, stoje najplemenitiji motivi za slobodom i čovjekom. I bez obzira što Bušić nije godinama bio na čelu vojnog i terorističkog krila jedne stranke ili frakcije, a Mandela jest.
Zašto je onda Mandela za ljevičare junak i mirotvorac, a Bušić tek osuđeni terorist?
