Lhotka [lo’tka], Fran, hrvatski skladatelj i dirigent češkoga podrijetla (Mladá Vožice, Češka, 25. XII. 1883 – Zagreb, 26. I. 1962). Na praškom Konzervatoriju diplomirao rog i kompoziciju (Karel Stecker, Josef Klička, A. Dvořák), a profesionalnu glazbeničku karijeru započeo 1908. kao profesor na Konzervatoriju u Jekaterinoslavu (danas Dnjepar). Godine 1909. došao je u Zagreb, gdje se zaposlio kao hornist i korepetitor u Operi te od 1910. i kao nastavnik na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ). Profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bio je 1921–61 (rektor 1923–40. i 1948–52). Bio je dirigent pjevačkoga društva »Lisinski« (1912–20), studentskog orkestra Muzičke akademije (1920–40) te Društvenog orkestra HGZ-a.
Kao skladatelj stilski se odredio za tzv. neonacionalni smjer s izraženijim neoklasicističkim i blagim ekspresionističkim tendencijama, većinom kombinirajući nadahnuće narodnim melosom s efektnom instrumentalnom koloristikom. Uz orkestralna, veća vokalno-instrumentalna i komorna djela posebno se uspješno bavio skladanjem baletne glazbe.
Balet Đavo u selu (1934), temeljen na narodnoj priči o pobjedničkoj ljubavi mladića i djevojke, jedan je od najboljih hrvatskih baleta uopće i postigao je prije II. svjetskog rata velik međunarodni uspjeh. I iduća dva baleta, Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (1936) i Lûk (1937), nastala također u suradnji s baletnim duom Piom i Pinom Mlakarom, pripadaju u vrh hrvatske baletne umjetnosti XX. stoljeća. Ostala su Lhotkina djela Simfonija (1909), Gudački kvartet (1911), Koncert za violinu i orkestar (1913), orkestralni Jugoslavenski capriccio (1913), opera oratorijskoga značaja More (1920), kantata na stihove S. S. Kranjčevića Moj dom (1921), Koncert za gudački kvartet (1924), Dvije hrvatske rapsodije za violinu i komorni orkestar (1928), Pastorala i scherzo za puhaći kvintet (1949), i dr. Skladao je i drugu komornu glazbu, solo pjesme, filmsku glazbu (npr. Svoga tela gospodar) te obrađivao ili instrumentirao skladbe drugih skladatelja (I. Jarnovića, V. Lisinskoga, F. Livadića, I. Zajca, J. Hatzea i dr.) i narodne pjesme. Objavio je i pedagoška djela Dirigiranje (1931) te posebno važan udžbenik Harmonija (1948). (enciklopedija.hr)